Autor je prof. dr Anđelko S. Lojpur, Crnogorska ekonomska nučna akademija (CENA)

Istraživanje penzionih sistema Mercer CRF instituta[1] rangira globalne penzione sisteme, preporučujući reforme za poboljšanje rezultata i povjerenja učesnika u eri starenja stanovništva i povećane državne intervencije, prenosi Forbes.

Upoređivanje penzijskih sistema na globalnom nivou je vrijedno za donosioce politika, ali nije jednostavno. Pojedini sistemi se međusobno jako razlikuju u zavisnosti od jedinstvenih kulturnih, ekonomskih i istorijskih konteksta, dostignutog nivoa životnog standarda i sl. Sa uključivanjem Kuvajta, Namibije, Omana i Paname ove godine, izvještaj sada obuhvata 52 penzijska sistema, koji predstavljaju 65% svjetske populacije. Izvještaj upoređuje penzione sisteme ocjenom tri ključna faktora: adekvatnost (trenutne beneficije), održivost (buduća održivost) i integritet (regulacija).

U izvještaju se ističe da su “sistemi penzijskih primanja širom svijeta pod pritiskom kao nikada prije”, zbog trenutno uporne inflacije, rastućih kamatnih stopa i geopolitičke neizvjesnosti, što neminovno utiče na nizak nivo povrata ulaganja”. “Prosječna starost stanovništva širom svijeta nastavlja da raste na mnogim tržištima, uglavnom na zrelijim tržištima”, rekla je Margaret Franklin, predsjednica i izvršna direktorica CFA Instituta. “Inflacija i rastuće kamatne stope stvorile su novu tržišnu dinamiku koja predstavlja značajne izazove za penzione planove. Takođe vidimo nastavak lomljenja u vezi s globalizacijom”, dodala je. “Ovo su samo neki od sve složenijih izazova s ​​kojima se suočavaju penzioni fondovi koji na značajan način utiču na penzionere.”

European Semester: Country Specific Recommendations (CSR); Spring, 2025.

Dana 4. juna 2025. godine, kao dio Proljećnog paketa 2025. godine za “Evropski semester”, Komisija (EK) je predložila nacrt preporuka za zemlje članice (CSR) za 2025. godinu[2]. Iako svaki penzioni sistem odražava jedinstvenu istoriju, prepoznati su određeni zajednički sadržaji za poboljšanje penzionih sistema, jer se mnogi od njih suočavaju sa sličnim problemima što će biti slučaj i u narednim decenijama. Navedeni Izvještaj sugeriše niz reformskih zahvata koje EK preporučuje da budu implementirani kako bi se poboljšali dugoročno povoljniji ishodi sistema penzionog primanja[3]; isti obuhvataju sljedeće:

• Proširenje obima pokrića penzijskog osiguranja na radnike sa nestandardnim zaposlenjem i samozaposlene putem obaveznog ili automatskog učlanjenja;
• Podizanje starosne dobi za odlazak u penziju kako bi se ista uskladila s dužim očekivanim životnim vijekom, i time  smanjujući javne penzijske troškove;
• Ohrabrivanje zaposlenosti u starijoj životnoj dobi radi povećanja štednje i smanjenja dužine trajanja penzije;
• Promovisanje veće privatne štednje radi smanjenja zavisnosti o javnim penzijama;
• Zatvaranje (snanjenje) rodnih i manjinskih penzijskih razlika;
• Ograničavanje povlačenja izdvojenih sredstava prije penzije radi očuvanja štednje;
• Unapređenje upravljanja i transparentnosti penzijskih planova (šema) radi povećanja povjerenja članova planova.

Predmetnim dokumentom EK, 11 država članica EU je dobilo preporuke vezano za reformu njihovih penzionih sistema (CSR)[4]. Sažet sadržaj specifičnih preporuka pojedinačno za svaku od zemlja iz ove grupe u Evropskom semestru za 2025. godinu dajemo u narednom pregledu:

• Austrija: Značajno povećati efektivnu starosnu granicu za penziju;
• Hrvatska: Smanjiti siromaštvo i nejednakost povećanjem adekvatnosti penzijskih beneficija;
• Češka:Poboljšati efikasnost proizvoda za dugoročno štednju kako bi se mobilisale investicija (nije izričito vezano za penzije, ali je relevantno za dodatnu štednju);
• Estonija (prvi put, CSR o penzijama): povećati adekvatnost socijalne zaštite za starije osobe i osobe sa invaliditetom;
• Njemačka: Osigurati dugoročnu održivost penzija podsticanjem dužeg radnog vijeka i smanjenjem podsticaja za prijevremenu penziju;
• Mađarska: Poboljšati dugoročnu održivost penzija uz očuvanje adekvatnosti (pokriće), te posebno rješavanjem nejednakosti u prihodima;
• Italija: Ograničiti programe ranijeg penzionisanja;
• Letonija: Poboljšati adekvatnost penzionih naknada za starije osobe vezano za žvotni standard.
• Litvanija: Promovisati automatski obuhvat u formi radnih penzija kako bi se mobilisao domaći kapital i podržalo finansiranje malih i srednjih preduzeća. Povećati adekvatnost penzija za starije osobe;
• Luksemburg: Povećati održivost penzionog sistema ograničavanjem ranijeg penzionisanja;
• Poljska: Povećati adekvatnost budućih naknada, podići efektivnu starosnu granicu za penzionisanje i reformisati povlaštene penzione šeme.

Konačno, na ozbiljnost situacije u kojoj se našla većina penzionih sistema, dodatno ukazuje stav koji provijava kroz ovaj dokument da ako bi se države članice oglušile o navedene prepruke (CSRs) i pokušale da ih ignorišu, vrlo lako bi se mogle naći u poziciji da izgube pravo na puni iznos sredstava iz sedmogodišnjeg budžeta EU, koji će početi da se primjenjuje od 2028. godine[5].

Velika je vjerovatnoća da će sljedeća generacija Evropljana otići u penziju znatno siromašnija

Ekonomisti predviđaju da će do 2050. godine u Evropi biti manje od dva radnika na svakog penzionera, u poređenju sa tri koliko ih ima sada, što se uglavnom poima kao donji prag održivosti penzionog sistema. U međuvremenu, godišnji trošak za javne penzije dostigao je više od 10 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP) u 17 od 27 država članica EU. Svih 17, osim jedne, nalaze se u Zapadnoj Evropi, a kao primjer navodimo Italiju i Grčku, u kojima penzije koštaju javne finansije više od 16 odsto BDP-a[6].

Nadalje, zvanični podaci Eurobarometra pokazuju da samo 23% stanovnika EU ima penziju od rada. S druge strane, stanovništvo ubrzano stari, što primorava države EU da troše sve više novca na penzije. Kako se nerijetko može čuti, demografska tempirana “bomba” sa svim i brojnim negativnim posljedicama, u Evropi otkucava već decenijama. Naime, pokazalo se da države članice Evropske unije postaju sve starije, a ljudi žive duže, tako da već sada više od petine stanovništva Evropske unije ima 65 ili više godina, s tim da se očekuje da će taj broj porasti na trećinu do 2050. godine. I dok pojedine vlade pribjegavaju najjednostavnijem rješenju time što pokušavaju da podignu starosnu granicu za odlazak u penziju, druge, opet, dodatno pokušavaju iznuditi fleksibilniji pristup, potpomognut tehnologijom.

Zašto manje razvijene zemlje izbjegavaju reforme penzionih sistema

Pokazalo se da manje razvijene zemlje često izbjegavaju penzione reforme zbog političke osjetljivosti, ograničenih finansijskih resursa i straha od društvenih nemira. Slijedi detaljniji pregled jednog broja ključnih razloga:

1. Politička osjetljivost i rizik od gubitka podrške:

• Penzije su direktno povezane s egzistencijom velikog broja građana, posebno starijih koji čine značajan dio biračkog tijela;
• Svaka reforma koja uključuje povećanje starosne granice ili smanjenje beneficija može izazvati proteste, pad popularnosti vlasti ili čak političku destabilizaciju.

2. Ograničeni fiskalni kapaciteti:

• Mnoge zemlje nemaju dovoljno sredstava da modernizuju penzione sisteme ili uvedu dopunske penzione fondove;
• Visok nivo javnog duga i slaba naplata poreza dodatno otežavaju održivost postojećih sistema.

3. Demografski izazovi:

• Iako se i u manje razvijenim zemljama bilježi starenje stanovništva, niska stopa zaposlenosti i velika neformalna ekonomija znače da manje ljudi uplaćuje doprinose, dok broj korisnika raste.

 4. Otpor prema preporukama međunarodnih institucija (WB, MMF):

• U nekim slučajevima, reforme se doživljavaju kao nametnute od strane međunarodnih finansijskih institucija, što izaziva otpor šire javnosti i akademske zajednice;
• Postoji strah da bi reforme mogle ugroziti socijalnu pravdu i povećati nejednakost.

5. Nedostatak institucionalnih kapaciteta

• Složene penzione reforme zahtijevaju tehničku ekspertizu, digitalnu infrastrukturu i transparentne mehanizme upravljanja, što mnoge zemlje još nemaju razvijeno.

Princip međugeneracijske solidarnosti između plemenitosti i manjkavosti

Ne sporimo da je princip međugeneracijske solidarnosti, još od momenta kada je praktikovan, plemenit i funkcionalan kada postoji demografska ravnoteža, snažan ekonomski rast, visok stepen zaposlenosti, te politička stabilnost.

Međutim, sasvim je jasno da u domaćim okvirima, sam po sebi, više nije dovoljan za dugoročnu održivost penzijskog sistema što je njegova ključna manjkavost. Iz navedenih, ali i ne malog broja drugih razloga, a prije svega da bi se zaustavio pad životnog standarda penzionera, većina država, kako smo argumentovali navodima iz relevantnih izvještaja renomiranih međunarodnih institucija, je prinuđena da se sve više, i u kontinuitetu, okreću ka traženju hibridnih rješenja koja balansiraju između solidarnosti i individualne odgovornosti.

Konačno, upravo na tragu obećanih, a izostalih prijeko potrebnih reformi penzionog i socijalnog sistema u Crnoj Gori, u tom smislu se predmetni prilog ispostavlja kao svojevrstan predlog u pogledu traganja za valjanim rješenjima reformskog karaktera koja bi za rezultat imala poboljšanje životnog standarda brojne, starije populacije u Crnoj Gori, prenosi Forbes.

[1] CRF Mercer Institute; Global pension Index; 2024; Primarni cilj Mercer CFA Institute Global Pension Index 2025 je da uporedi sisteme penzijskog osiguranja širom svijeta koristeći više od 50 indikatora.

[2]2025 European Semester Spring Package, the Commission proposed draft 2025 country-specific recommendations (CSRs) for Member States

[3] European Commission; 2025 European Semester: Country Specific Recommendations; https://commission.europa.eu › publications

[4] N.Väänänen; Another Groundhog Day? Pension-Related Country-Specific Recommendations in the 2025 European Semester; Pension policy i Health Economics;

[5] Vidi šire: https://forbes.n1info.ba

[6] https://www.politico.eu/article/eu-funds-pension-systems;  EU considers withholding funds from countries that don’t fix pension systems