Čini se da je digitalno doba podstaklo pismenost i proširilo njene domete.

Izvrstan primjer je naš sugrađanin dr Branko Banović, doktor etnologije i antropologije.

– Kada sam doktorirao 2010. moj mentor mi je rekao da ne pamti kada je neko ko je van Beograda doktorirao na njegovoj katedri. Radi se o tome da oni koji nisu bili u mogućnosti da budu u Beogradu, nisu imali uvid u savremenu stručnu literaturu. Međutim, digitalno doba mene je osposobilo da mogu da imam najrelevantniju literaturu u momentu u kome pišem doktorski rad. Nekada je bilo malo institucija koje su bile pretplaćene na specijalizovane naučne časopise iz oblasti etnologije i antropologije. Bio je veliki put dok se dođe do određene knjige ili naučnog časopisa, dijelom zbog toga savremeni naučni tokovi su dolazili sa zakašnjenjem u naše naučne ustanove. Sticajem okolnosti mogao sam svojevremeno uz pomoć šifre jednog profesora na Oksfordu, koji je imao pristup svim časopisima iz naše oblasti, zatim doktorskim disertacijama sa najprestižnijih svjetskih univerziteta, da preuzimem gigabajte najsavremenije literature u tom trenutku. Na primjer, na svom računaru tada sam imao četrdesetak doktorskih disertacija koje su se bavile oblašću o kojoj sam pisao svoj doktorat – ističe dr Banović.

On je štampao svoj doktorski rad 2016. godine, kao značajno proširenu i dopunjenu naučnu studiju prevedenu na engleski jezik, kod poznate izdavačke kuće Pelgrejv – Makmilan sa Pete njujorške avenije.

– Nisam ni vidio te ljude koji su objavili kao knjigu moju studiju “Polemike o NATO-u u svjetlosti crnogorske junačke tradicije” već se sve odvijalo putem interneta, od konkursa, slanja kratkog nacrta rukopisa, potom potpunog rukopisa, potpisivanje ugovora, recenzije, lekture i korekture…- kaže dr Banović.

Branko je takođe univerzitetski profesor, a predaje dva predmeta na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), Kulturno – istorijsku baštinu Crne Gore i drži predavanja na Vatel-u jednom od najprestižnijih studija za hotelski menadžment, koji ima svoj odsjek na UDG-u.

– Studenti sa Vatela-a, naročito na razmjeni na višim godinama, su izvrsni, govore nekoliko jezika, čitaju, putuju, istražuju…Usled pandemije prethodne godine predavanja su često obavljana uz pomoć platforme Zum gdje sam na panelu predstavljao časove kao kombinaciju snimljenih predavanja, diskusija i ispitivanja. Čak su i studenti sa  Kulturno – istorijske baštine CG pokazali vidan napredak u studijama jer su, po mome mišljenju, pristupali sadržajima, video prezentacijama, kada im je to odgovaralo i kada im je

pažnja bila sveža – objašnjava dr Banović.

Prošle godine dr Banović je, između ostalog, učestvovao u najvećoj antropološkoj svjetskoj konferenciji u Lisabonu, ali zbog pandemije korona virusa, putem interneta.

– Bez obzira što će pandemija proći ovakve konferencije će biti sve više zastupljene zbog prednosti daljinskog pristupa koje nude – ističe dr Banović.

Digitalno doba je, nasuprot uvreženom mišljenju, zapravo kod mnogih proširilo osnovne vještine pismenosti. Na primjer, prije pojave interneta dopisivanje poštom je, zbog sve šireg telefonskog opštenja, bilo veoma utihnulo a vještine koje čine uobičajenu školsku pismenost, naročito prefinjeniji nivoi pismenosti, bili su u padu.

Dopisivanje elektronskom poštom, porukama putem mobilnih telefona, kratka dopisivanja odnosno ćaskanja putem internet aplikacija, mnogo poznatija kao četovanje, doprinijela su oživljavanju pisanog sporazumijevanja. Nema sumnje da je u osnovnom količinskom obimu, zbog brzine, lakoće i niske cijene, broj takvih dopisivanja nesamjerljivo veći od nekadašnjeg slanja pisama, razglednica, dopisnica.

Razni oblici sporazumijevanja na internetu brzo su donijeli usavršavanje pisanog umijeća, to umijeće se ogleda u vještinama koje koristi sve veći broj ljudi. Neizbrojna su pisana objašnjenja na raznim stranicama za razgovor o raznovrsnim temama gdje, ljudi manje ili više dobri poznavaoci odgovarajuće teme ili oblasti, daju jasne, sažete, dobro organizovane, čak nerijetko naučnim znanjima potekrepljene izkaze, uputstva, savjete…Pismenost, šire shvaćena, ne obuhvata samo vještine pisanog sporazumijevanja već i širinu obrazovanja i obaviještenosti, čemu je digitalno doba veoma doprinijelo. Laka dostupnost brojnih pisanih izvora na internetu naročito nakon uvođenja većeg protoka podataka (širokopojanih veza) dozvolila je znatno širu i obuhvatniju načitanost, bolje prilagođenu traženim oblastima obrazovanja ili istraživanja. Brzina pretraživanja izvora, referenci, podataka koji pripadaju višestrukim oblastima pogodovala je multidisciplinarnim istraživanjima. Mogućnost da se u tekst osim ilustracije, slike ili grafičkog priloga, prisutnog od davnina u analognoj literaturi, unesu snimani prilozi, kratki odsječci, filmovi, video igrice, simulacije, zvučni snimci, mape sa mogućnostima pretraživanja, veze ka drugim tekstovima, upućivanja na neposrednu komunikaciju u stvarnom vremenu i slično, donijele su novi nivo teksta pa i pismenosti koji možemo nazvati intertekstualnim.

Ovim je pismenost u digitalno doba doživjela izvjesni preobražaj postavši digitalna medijska pismenost i približila se izvornijem ljudskom čulnom doživljaju, koji naravno ukuljučuje sva čula, ali i neposredan odnos sa okruženjem.

Zapisivanje i učestala razmjena razgovornih izraza, fraza, sintakse, komentara, upadica, kakvi se dešavaju u četovanju, razmjeni SMS poruka, dopisivanju na forumima, prilikom igranja video igara, učinila je kod nekih učesnika pisana umijeća osjetno gipkijim i bolje prilagođenim njihovim novim potrebama.

Ograničenja u broju karaktera, odnosno slova i riječi u jednom izrazu opštenja ili poruci, kakva je, na primjer, postavio komunikacioni servis Tviter, s vremenom, dovela su do povećanja jezgrovitosti i sažetosti izraza i uticala na veliki broj korisnika da prihvati takve, ne samo formalne, već i stilske odlike sporazumijevanja.

Sa druge strane mogućnost da se znanja, pa i osjećanja izraze u znatno širim i složenijim oblicima, kao što su digitalna uputstva, priručnici, udžbenici, knjige, dnevnici, kao i posebne, sadržajno jednotematske stranice, koje priređivači (administratori) redovno uređuju i osvežavaju, omogućilo je sve većoj grupi ljudi da predstavi napredne vještine pisanja, široku opštu kulturu, napredna i stručna znanja širokoj, pa i međunarodnoj publici, do koje prije pojave interneta nisu mogli da dođu. Laka dostupnost sadržaja uz potrebu da se ona bolje prilagodi novoj publici prizvela je do tada nepoznate vrste autora, priređivača sadržaja, komentatora, sa znatnim uticajem kao što su poznati blogeri, tviteraši, influenseri… Njihova sposobnost da zarade novac, usmjeravaju mišljenje mnoštva, diktiraju trendove, u spregu sa uticajem medijskih kuća, modnih i industrijskih proizvođača, političara, neformalih grupa, brojnih dugotrajnih pratilaca ili korisnika, sve više formalizuje oblike medijske pismenosti kojim se ovi ljudi služe, predstavljajući raznovrsne provizorne norme koje su u stalnom preobražavanju radi udovoljenja sve zahtjevnijoj publici.

Ove oblasti digitalne pismenosti su u stalnoj promjeni, nastajanju i nestajanju nastojeći da prate širinu digitalne kulture, gdje je zanimljivo kada će i u kojem vidu neke od njih dostići umjetnički nivo.

Do detalja se pazi na oblik jezičkog izraza, od pukog grafičkog predstavljanja, do stilizovanja uz sve ostale vidove pojavnosti sadržaja, pozadine, animacije, izbora boja, komplementarnosti sadržaja, pozicije na stranici i u saodnosu sa posmatračem, muzičkoj pratnji, intertekstualnim vezama, odzivu elemenata prikaza i sadržaja…

Takav izraz je u odnosu na analogne medije, kao što je klasična književost, u većoj mjeri multimedijalan jer traži poznavanje lepeze raznih medijskih sadržaja i njihovo uspješno usklađivanje u zajedničko predstavljanje.

Naročit je put razvoja pripovjedanja u okviru raznovrsnih žanrova video igara gdje ono nailazi na zahvalnu, ali sve zahtjevniju publiku, koja marljivo čita uputstva (tutorijale) napisana čak na stotinama stranica i precizno vrednuje zanimljivost i uvjerljivost pripovjedanja, pisanog izražavanja likova ili radnje, razvijenost dijaloga, replika, umijeće karakterizacije i stilizacije, humor, ironiju, parodiju, nivo i kvalitet ideoloških, političkih i etičkih sadržaja, mogućnost višestrukog prelaska zapleta uz nove sadržaje (vrijednost ponovljenog igranja tzv. riplej valju)…

Može se još izdvojiti oblast opštenja prilikom igranja video igara u kojoj su članovi timova umreženi i u neprestanom razgovoru, dopisivanju, a u kojoj se razvijaju naročiti kratki žargonski obrasci, skraćenice, sintagme gotovo endemične za određeni igrački žanr ili grupu.

Do digitalne pismenosti u osmoj deceniji

Pljevljak Desimir Sandić (78), nekadašnji direktor OŠ i profesor srpskog jezika i književnosti u penziji, kaže da se o digitalnim medijima pobliže upoznao u trenutku nabavke računara, a potom i savremenog mobilnog telefona.

– Računar sam nabavio prije sedam, osam godina, a tada sam već imao 70 godina. Naučio sam i pored nepoznavanja engleskog jezika, da “kucam” tekstove, šaljem i primam elektronsku poštu, da šaljem internetom i putem mobilnog telefona slike i druge priloge. Korisitim obavezno i video pozive na mobilnom telefonu u razgovoru sa rođacima, kćerima i unucima – kaže Desimir.

On se rado bavi pisanjem tekstova namijenjenih za objavljivanje u Pljevaljskim novinama, a omiljena tema mu je zavičaj, odnosno planina Ljubišnja i sve potrebe i problemi stanovništva u njenoj okolini.

– Pisanje tekstova uz pomoć računaru je velika olakšica u odnosu na nekadašnje kucanje na pisaćoj mašini zato što se sve greške lako ispravljaju – ističe Desimir.