PLJEVLJA IZNAD SVEGA – Motiv

    2 godine pre 2075 pregleda Izvor: PV Informer

Otišao sam 2019. godine svojom voljom, nezadovoljan odnosom Vlade Crne Gore prema Pljevljima. Otišao zabrinut i sa gorkim utiskom. Vidio sam da moram da odustanem od svega, da bi tako ukazao da postoji problem.

Da smo svi u Crnoj Gori bolji već bi bili u EU, a mi smo tu gdje smo. Određeni broj ljudi pod plaštom patriotizma utonuo je u korupciju, a drugi bi opet Crnu Goru ugasili, kao pritiskom na prekidač za rasvjetu. Ohrabruje ne mali procenat ljudi koji misle svojom glavom i koji imaju zdrav odnos prema patriotizmu, bez obzira kako se nacionalno izjašnjavaju. Imamo i sledeće, da  kod nas uvijek jedan broj ljudi odustane i odluči da život organizuje na nekom drugom mjestu, jer se ovde ne mogu dokazati od nametljivih i nesposobnih.

Osnovni razlog zašto je došlo do smjene vlasti 2020. godine je to što je DPS oslabio, a oslabio je zbog vlastitih grešaka. Imao je sve glavne poluge vlasti u Crnoj Gori. Sve odluke koje su se ispostavljale kao pogrešne, bile su odluke DPS-a. Na primjeru Pljevalja to je bilo više nego očigledno. Pogrešan izbor određenih kadrova, pogrešne odluke Vlade na rješavanju najvećih problema grada i opštine.

Na višem planu, pristup DPS-a kao nezamjenjljivog branitelja države, rasuo se u datom momentu, kada su građani vidjeli da ozbiljno organizovane države u Crnoj Gori nema. A bilo je puno vremena na raspolaganju da se urade dobre stvari za Crnu Goru, davno je bila 2006. godina. Dešavalo se suprotno, institucije su slabile, pravna sigurnost teško se mogla garantovati mnogima.

Danas smo u slijepoj ulici, izlaz se teško pronalazi. Sada, sve i da angažujete najpametnije ljude u Crnoj Gori, o jadu bi se zabavili da pronađu dobra rješenja i da građanima obezbijede osjećanje sigurnosti. U međuvremenu, Pljevlja su sve više upadala u zamku slatkorječivosti i obmana. “Grad sa velikim potencijalima”, “grad sa perspektivom i izvjesnom budućnošću” i slično, moglo se čuti niz godina. Ali su Pljevlja i dalje živjela sa svojim neriješenim i velikim problemima.

Otišao sam 2019. godine svojom voljom, nezadovoljan odnosom Vlade Crne Gore prema Pljevljima. Otišao zabrinut i sa gorkim utiskom. Vidio sam da moram da odustanem od svega, da bi tako ukazao da postoji problem. To je način koji se možda ne evidentira često, ali je prisutan u političkom životu. Na drugoj strani čest je primjer da političari budu sklonjeni voljom drugog ili se mumificiraju u foteljama. Praksa naravno pokazuje mali broj ovakvog izražavanja nezadovoljstva, zbog prilika u kojima se radi.

Odluku o ostavci nijesam donio na brzu ruku, mjesecima unazad posmatrao sam odsustvo volje Vlade Crne Gore da riješimo problem i uvedemo Pljevlja u zonu stabilnosti makar predstojeću deceniju. Moja odluka je mogla biti samo takva kakva je i bila, i utoliko sam zadovoljniji etičkim blagom koje sam stvorio nakon toga. Složio bih se sa onom da vlast ne kvari ljude, već loši ljudi i budale koje se domognu vlasti, kvare vlast.

U nedovoljno razvijenim demokratijama, a mi to jesmo, upućuju ljude da vole, poštuju i bezuslovno slijede lidere kao bogove. Politički prvaci se formatizuju na nedodirljivosti, na nerealnim i apoteozno postavljenim visinama, što nije slučaj sa liderima razvijenih evropskih demokratija. Nedostatak integriteta zna da predstavlja veliki problem, često se pretvara u licemerje ili u laganje. U politici, primjer koji se često može sresti da nedostaje integritet je kada lideri političkih partija govore ono što ostali baš hoće da čuju, a ne ono je što je gola istina.

Populizam je često pominjan i kritikovan, ali ga je i bilo previše (kod nas čak i kod onih koji ga kritikuju). Zapravo, populizam je dobar alat za zadržavanje vlasti, pouzdan način za zaglupljivanje, a zaglupljivanje je lakše od obrazovanja. Knjige braćo, knjige, a ne zvona i praporci, što bi rekao Dositej Obradović. Knjige umjesto zaglupljujućih populističkih poruka namnoženih lidera sa slabašnim diplomama.

Naše povjerenje u lidere opada kada otkrijemo da govore neistinu, kako bi se oni ili adresa koju predstavljaju bolje pozicionirali i održali. Pad povjerenja je prirodan odgovor na takvo ponašanje. Ako počnemo sumnjati da se zaobilazi istina, kako bi se zaštitili nečiji nedozvoljeni interesi, onda je naša odluka da ne idemo dalje sa njima. Polupismeni govornici se voze u džipovima i žive u luksuzu, a osiromašeni građani jedva sastavljaju kraj sa krajem. No ipak, pepeo će jednog dana izjednačiti sve, rađamo se nejednaki, ali kroz ona poslednja vrata svi ćemo proći jednaki.

Najsrećnija su rješenja kad se udruže pamet i etika (ima puno i pametnih i etičnih ljudi u politici i drugim sferama), a kad se njih dvije obogate širokim pogledom, onda se može, u ozbiljnoj zajednici govoriti o snažnom principu ljudskog sazrijevanja. A taj princip leži u izboru i to izboru koji neće biti zloupotrebljen i izigran.

Liderima su potrebne svijest i odgovornost, iskrena želja i težnja da se očuva dobrobit zajednice. Sa zadovoljstvom se sjećam napora pojedinih lidera u Pljevljima u njihovoj misiji da pomognu svom gradu i opštini. Đorđu Džuveroviću nijesu predstavljali prepreku ni članovi UO Rudnika uglja, ni resorni ministri (jednostavno je nalazio načine da ozvaniči i ozakoni svoju aktivnost), da presudno utiče na milionska ulaganja Rudnika uglja u Sportski centar Ada, Manastir Svetu Trojicu i Husein-pašinu džamiju. Čak nijesam siguran da su Pljevljaci svjesni napora koje je uložio. Osim toga, mehanizacija Rudnika uglja u to vrijeme probila je i nasula stotine kilometara lokalnih i nekategorisanih puteva.

Nakon tog vremena nikada Rudnik uglja nije uložio ni približno u ovu lokalnu zajednicu. Iznad svega trebali bi svi da imamo poštovanja za odluku Đorđa Džuverovića zato što i dalje živi u Pljevljima. Nije napustio Pljevlja ni danas, a mogao je svakako. Treba cijeniti iste odluke i drugih Pljevljaka koji su radili na visokim radnim mjestima. Među njima su Radoman Gogić, Mišo Tomanović, Miro Šestović, nedavno preminuli Slobo Krejović. Zar nije lijepo što su dijelili i dijele sudbinu svojih sugrađana? Onih drugih primjera je puno, puno više. Ali, nećemo o tome.

Ako u Pljevljima ne budemo imali svoje ciljeve, ispunjavaćemo nečije druge. Blok TE Pljevlja proizvodi 45-50% električne energije u Crnoj Gori. Na godišnjem nivou to je 1.400-1.600 GWh, dok hidroelektrana Perućica proizvede ~ 800 GWh, hidroelektrana Piva ~ 650 GWh, a male hidroelektrane manje od 100 GWh.

Pozicija TE Pljevlja u elektroenergetskom sistemu Crne Gore je nezamjenjljiva, dok godinama slušamo da je pljevaljski ugalj za EPCG skup, da je skupa struja proizvedena u TE Pljevlja. Kada bude i konačno prestao sa radom  Blok TE Pljevlja, tek tada će se konstatovati da je bio koristan Crnoj Gori. Do sada je to već 40 godina, bez koristi za Pljevlja. Godišnji prihod Rudnika uglja Pljevlja je 50 miliona eura, a Bloka I TE Pljevlja 120 miliona. Radi se o milijardama za četiri decenije. Lokalna sredina je od toga do prije dvije godine imala 2-2,5 miliona godišnje i to od poreza na nepokretnost (obaveza svakog pravnog i fizičkog lica u ovoj državi) i od koncesija na ugalj.

Za ugrožavanje životne sredine 40 godina ni pare. Za poslednje dvije godine opština Pljevlja prihodovala je po dva miliona godišnje i to iznuđenom političkom odlukom i u specifičnim političkim okolnostima. Nakon moje ostavke maja 2019, za 2020 se knjiži prvi put prihod opštine po osnovu naknade za unapređenje i zaštitu životne sredine tzv. eko-naknade. I ovaj prihod je daleko od dovoljnog, pravednog i potrebnog. Ipak bolje da je tu, nego da ga nema.

Iza nas je puno godina zavaravanja i lažnih obećanja Pljevljima. Očekivalo se da pokažemo malo više strpljenja, srećni i bolji dani samo što nijesu došli. Ali taj kolač koji je svake godine pravljen sinergijom privrede, elektroenergetike u Pljevljima, poljoprivrede sjevera i na koncu od turizma duž crnogorske obale, nije jednako dijeljen. Nije uopšte dijeljen. Sjever je zaobilazio imperativno, a Pljevlja do kraja. Izmedju ostalog, zato je na kraju prošle godine u Pljevljima blizu 3.000 nezaposlenh, 7000 penzionera i svega 4.500 zaposlenih.

Može li se ovo u budućnosti mijenjati?

Može, potrebno je vremena i puno rada i razvijena svijest da nijedna Vlada u Crnoj Gori neće pokazati volju proporcionalnu problemima ovog grada. Nikada se neće zabrinuti nijedan član Vlade nad podacima da je ovaj svijet 1921 godine imao dvije milijarde, a Pljevlja iste godine 26.798 stanovnika. Danas, sto godina kasnije, svijet ima osam milijardi ljudi, a Pljevlja istih 27.000. Našu brigu drugi voditi neće i svaka partija ili stranka koristiće ovu sredinu maksimalno. Drugačije ne žele i neće.

Jer danas možemo reći da su svi u Crnoj Gori bili vlast, sve partije i politike, ali nijedna nije bila blagonaklona, pravedna i poštena prema Pljevljima. I sve dok lokalnim liderima i svima koji se tiskaju u politiku bude preči lični interes, velika plata, fotelja i  bezobrazno skupi ugovori u ličnu korist, biće loše Pljevljima i Pljevljacima.

Moram napomenuti, da se djelovanje i uticaj na kvalitet života u današnjoj Crnoj Gori, ne može ostvariti ničim drugim, osim jakim političkim uticajem. Loša činjenica, ali velika istina. Nije dobro, ali nažalost tačno. Možete osnivati desetine nevladinih organzacija, ponuditi najbolji građanski aktivizam, pročitati hiljade knjiga, ponuditi svoje znanje društvu, ali ćete ostati na marginama uticaja, ako nijeste politički angažovani. Surova je istina da samo ulaskom u političku arenu i eventualnim uspjehom u vidu povjerenja građana, možete provesti svoje ciljeve želeći dobro zajednici.

Zato i odluka da se borim i dalje. Svoje znanje i iskustvo želim staviti u službu razvoja i napredovanja Pljevalja. Želim realizovati određeni broj projekata važnih za naš grad. Ne želim iznevjeriti građane Pljevalja koji mi vjeruju (ma koliko ih bilo) i misle da sam kadar pomoći. Imam dobru volju, imam vrijeme, imam ispunjene i lične ciljeve i nijesam njima opterećen.

Boriću se zajedno sa istomišljenicima i otimati od potonuća u koje su nas gurale prethodne politike i svi nedobronamjerni prema Pljevljima. Radovaću se saradnji sa svim dokazano vrijednim i sposobnim sugrađanima. Sa svima kojima su Pljevlja i opšte dobro u prvom planu. Sa svima kojima su dobra akcija i posvećen rad svakodnevnica. Sa svima koji će zaustavljati dekadenciju, sa vama koji posjedujete stvaralačku moć, sa vama koji volite Pljevlja.  

Mirko Đačić