Pljevljak Alija Dervić ne krije zadovoljstvo što je dobio prestižnu
stipendiju DOC Austrijske akademije nauka, za doktorske studije na
Tehničkom univerzitetu u Beču, Fakultetu za elektrotehniku, a u tom
trenutku bio je jedini student iz Crne Gore koji je ikada dobio takvu
vrstu stipendije.
On je u razgovoru za MNE magazin ispričao da je o studijama u
inostranstvu počeo da razmišlja još 2014. godini, kada je, kako kaže,
krenuo da uviđa ograničenja bavljenja ozbiljnom elektronikom u Crnoj
Gori. Kako tada, tako i danas, kaže Alija, postojala je samo jedna
istraživačka grupa (Grupa za integrisane mikrosisteme) od dva člana na
ETF-u u Podgorici koja se bavi projektovanjem integrisane elektronike.
-Na moju sreću, uspio sam da dobijem priliku da radim u pomentoj
grupi, gdje mi je bio mentor prof. Tadić. U kabinetu sam imao priliku da
se upoznam sa vrhunskim internacionalnim projektima iz oblasti
projektovanja integrisanih kola, koji su nastajali kao rezultat
petnaestogodišnje saradnje sa Tehničkim univerzitetom u Beču. Prof.
Tadić je tada predložio projekat, koji će uz njegovu preporuku biti moja
ulaznica za Tehnički univerzitet u Beču, konkretno za Institut of EMCE
(Institute of Electrodynamics, Microwave and Circuit Engineering) gdje i
danas boravim – kaže naš sagovornik.
Uspjeh
Prisjeća se da su se u tom trenutku „sklopile kockice“, tako da je
svoju akademsku budućnost vidio na jednom od najprestižnijih
univerziteta u Evropi, iz oblasti koja predstavlja vrh
inženjerstva–projektovanje integrisanih kola. Njegovo putovanje u
inostranstvo počinje u julu 2016. godine, kada je u Beč došao kao
četvoromjesečni stipendista OeAD.
-Nakon isteka perioda od četiri mjeseca, nastavio sam da radim na
Institutu kao redovni zaposleni. U međuvremenu sam aplicirao za
trogodišnju DOC stipendiju Austrijske akademije nauka. Nakon dva kruga
eliminacija i nešto manje od osam mjeseci, stigao je potvrdan odgovor za
moju stipendiju – kaže on.
Njegova doktorska tema nosi radni naziv „Optical receivers near the
quantum limit“. U pitanju je istraživanje koje se bazira na optičkim
prijemnicima sa SPAD-om (Single Photon Avalanche Diode).
-Prosto rečeno, u pitanju su optički prijemnici koji su u mogućnosti
da detektuju izuzetno male snage upadne svijetlosti, tako da se,
zapravo, problem svodi na detekciju nekolikofotona. Aplikacije gdje se
koriste i gdje će se koristiti pomenuti optički prijemnici su
mnogobrojne, a neke od njih su: LiDAR senzori (dominantno za
autoindustriju i sector autonomne vožnje), senzori za mobilne telefone
(3D senzor za prepoznavanje lica),biomedicinski senzori (ToF
PET–time-of-flight positron emission tomography), kvantna kriptografija
(kao generator zaista slučajnih brojeva), prenos podataka (kao
VLC-visible light communication), brojači fotona (kao sastavni dio
kvantnog računara). Mogu sa velikom sigurnošću reći da će SPAD
definitivno postati jedna od osnovnih gradivnih komponenti kada je
integrisana elektronika u pitanju. Vrijemea za SPAD tek dolazi – istakao
je naš sagovornik.
Patent
Precizirao je da se njegova istraživanja ne vežu samo za SPAD
prijemnike, već i za projektovanje osnovnih gradivnih blokova iz
elektronike, kao što su naponski i strujni pojačavači. Član je grupe za
integrisane mikrosisteme koju predvodi prof. Nikša Tadić, a čiji su
članovi prof. Desa Gobović i dr Milena Erceg.
-Takođe, prof. Tadić, dr Erceg i ja smo pronalazači prvog WIPO
patenta(WO2018080296A1) koji dolazi iz Crne Gore iz oblasti
elektrotehnike. Grupa predstavlja pionire visokih tehnologija u Crnoj
Gori i nadamo se da će se proširiti u doglednoj budućnosti – istakao je
Alija.
On je sa svojom suprugom Elmom 2016. godine osnovao BeeAnd.me. Prva
motivacija iza BeeAnd.me je, pojašnjava Alija, bila unaprijeđenje
zdravlja pčela, i korišćenje pčela kao biosenzora, dok je druga
motivacija bila pomaganje i olakšavanje rada pčelarima, te unaprijeđenje
tradicionalne ekonomije kao što je pčelarstvo. Cilj je bio ponuditi
kompletan IoT sistem, koji se sastojao od senzorskog noda(senzori za
težinu, temperaturu, vlažnost vazduha i digitalni stetoskop) na terenu, i
obrade podataka na cloud-u, kako bi krajnji korisnik imao jednostavan
uvid u podatke, kao i konkretne informacije šta zapravo znače određeni
trendovi obrađenih podataka (npr. optimalno vrijeme za sakupljanje meda
ili optimalno vrijeme za tretiranje protiv neke od poznatih bolesti).
-BeeAnd.me je i danas opstao i nastavio da živi kao uspješna firma na
području Evrope. Međutim, Elma i ja više nismo dio sadašnjeg BeeAnd.me
tima. Nakon prodaje većinskog udjela u firmi, oboje smo nastavili
doktorske studije – priča on.
Komentarišući koliko se život u tamošnjoj zemlji razlikuje od
crnogorskog, kaže da ima sreću da živi u Beču, koji se već godinama
proglašava najboljim gradom za život. Ovu titulu Beč osvaja, ističe
Alija, sa pravim razlogom.
– Sve ono na šta vi kao osoba ne mislite i ne obraćate pažnju, neko
drugi misli i dovodi stvari na pravi put, počev od složenih do veoma
prostih stvari. Za mene, moja čaršija ostaje posebna, koliko god daleko
od nje živio – naveo je on.
Govoreći o statusu naučnika u državi u kojoj živi, Alija kaže da se
danas status naučnika prilično zloupotrebljava, kod nas, naročito, ali
ni u ostatku svijeta nije baš mnogo bolje. Ljudi, smatra on, više vole
da se nazivaju naučnicima zbog društvenog statusa, nego što to, zapravo,
jesu.
– Tako da u mom slučaju put do pravog naučnika još traje. Pravi
naučnici se u Austriji definitivno tretiraju na najbolji mogući
način–počev od samog položaja i statusa, priznanja, sve do raznih
beneficija kako za samog naučnika, tako i za njegovu porodicu. Kada je
moj slučaj u pitanju, kao istraživač, nemam zamjerki na tretman u
Austriji. Šta više, imao sam samo pozitivna iskustva. Ono što je mana,
čini mi se bilo gdje u svijetu, jeste da istraživači, dominatno pričam o
ljudima koji su na doktorskim studijama, uglavnom imaju manja primanja
za značajno veći opus posla, nego što bi imali da rade negdje u
industriju. Ali, to je neka žrtva koju je potrebno da iznesete za znanje
– navodi on.
Do sada, kao stranac tokom boravka u Beču nije osjetio bilo kakvu
nelagodnost. Osjeća poštovanje kako od kolega iz istraživačke grupe,
tako i od komšija i novih prijatelja. Kada je riječ o njegovim
planovima, ima ih kaže dosta. Jedan od njih bi bio vezan za pokretanje
firme i Instituta u Crnoj Gori koji će se baviti projektovanjem
elektronike visokog ranga, čiji će fokus biti razvijanje osnovnih
gradivnih blokova i prototipova kako u integrisanoj, tako i u diskretnoj
tehnici.
-U Crnoj Gori još ne postoji ovakva firma, a i u samom regionu ih takođe manjka. Nadam se da će Crna Gora imati sluha za ovakve projekte i da se nećemo pokajati što smo pokušali da budemo pioniri u ovoj naučnoj grani u Crnoj Gori. Dugoročno gledano, cilj koji želim da postignem jeste da „igram“ u timu ljudi, koji su u mogućnosti da u znatnoj mjeri rješavaju neke od problema koji iskušavaju moderni svijet – zaključio je naš sagovornik.
Pročitajte još