Počela sanacija arheoloških ostataka na lokalitetu Municipium S.

    5 godina pre 785 pregleda Izvor: Pobjeda

Stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore radi na sanaciji arheološkog lokaliteta Municipium S. Projekat podrazumijeva detaljno arhitektonsko snimanje stanja po zonama i digitalizaciju.

Objekti, čiji se ostaci saniraju, nalaze se u Kominama, na uzvišenju Međe. Otkriveni su 2017. godine. Preventivna zaštita radi se fazno.

– Pronađeni su ostaci arhitekture očuvane samo u temeljnim zonama, različitih građevinskih faza. Sudeći po arheološkim nalazima, građevina je podignuta početkom drugog vijeka i najvjerovatnije je bila trgovačko zanatski prostor – kazao je rukovodilac stručnog tima konzervator/restaurator Željko Kalezić.

U toku je ponovno pozicioniranje obrušenih kamenih tesanika.

– Njihovo ponovno pozicioniranje je zasnovano na pouzdanim podacima o prvobitnom izgledu i dimenzijama na osnovu grafičke i foto dokumentacije, poštujući zatečeni slog i način zidanja – istakao je Kalezić. Radovi na sanaciji arhitektonskih ostataka podrazumijevaju raščišćavanje pristupa ostacima.

– Pod tim se podrazumijeva raščišćavanje terena, uklanjanje divlje vegetacije, kubiciranje dislociranih kamenih blokova i njihovo sortiranje po zonama, kako bismo ih u narednoj fazi upotrijebili za vraćanje na prvobitne pozicije – priča Kalezić. Prva arheološka istraživanja antičke nekropole u Kominima vršili su Austrijanci, pred Prvi svjetski rat. Riječ je o uzgrednom istraživanju. Nijesu sačuvani podaci ni tehnička dokumentacija. Sisteatska arheološka istraživanja rimsko-ilirske nekropole rađena su u periodu od 1964. do 1976. godine, sa prekidom istraživanja od 1968. do 1970. godine. U novije vrijeme, na prostoru Municipiuma S. arheolozi su prisutni od 2007. godine.

ISTORIJA

Municipium S. je arheološko nalazište iz doba antike koje se nalazilo u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Prve podatke o njemu daju dubrovački poslanici koji su 1792. godine prošli ovim krajem na putu za Carigrad.

– U stručnoj literaturi ovaj lokalitet se pominje 1866. godine, kada je Oto Blau sakupio epigrafske spomenike sa ovog terena. Od tada se u stručnoj literaturi na osnovu jednog epigrafskog natpisa iz Komina posvećenog Titu Aureliu Sextianu, vitezu dekurionu Municipia S… (D E C M S) ovo naselje naziva Municipium S. O ovom naselju prve potpunije podatke i tumačenja iznio je Artur Evans, koji je obišao ovaj lokalitet – podsjeća istoričarka umjetnosti Suzana Dušaj.

Smatra se da je Municipium S. bio jedno od najznačajnijih municipalnih (opštinskih) naselja u unutrašnjosti provincije Dalmacije, u čiji su sastav ulazile sve ilirske oblasti.

– Nalazeći se na važnoj saobraćajnici kojom su se kretale rimske legije od Salone (Solin) prema unutrašnjosti, imao je važan strateški i ekonomski značaj. Bio je centar velike vojno-administrativne oblasti. Na natpisu u Municipijumu S. pominje se prisustvo rimske legije – kazala je Dušaj, naglašavajući da je područje oko današnjih Pljevalja, prije dolaska Rimljana, naseljavalo ilirsko pleme Pirusti.

Bili su poznati kao rudari i od Rima su uživali velike povlastice. Konzul Lucije Anicije potvdio im je slobodu. Pretpostavka je da je kasnije drugo ilirsko stanovništvo, iz oblasti između rijeka Krke i Cetine – u prvom vijeku, Rim (vjerovatno tokom vladavine cara Trajana) preselio u područje današnjih Pljevalja i okolnih oblasti.

ZANATI

Kao i ostala slična naselja u vrijeme Rima, Municipium S. predstavlja vid kolektivne i spontane romanizacije Balkana. Dušaj smatra da natpisi sa ilirskim imenima govore o ilirskom karakteru stanovništva i njegovoj slaboj romanizaciji, a da obilje imena žena koje podižu spomenike, može ukazivati na matrijarhat. Kaže da je, pored zemljoradnje i stočarstva, kao osnovnih zanimanja stanovnika Municipiuma S, značajno bilo rudarstvo. Jedan od glavnih zanata bio je kamenorezački. Razvijen je bio i ciglarski zanat. Keramička proizvodnja podmirivala je potrebe stanovništva u prvom vijeku, ali je trgovina do trećeg vijeka bila ograničena na obližnje provincije (sa izuzetkom keramike uvožene sa istoka i Galije). Uvožene su razne vrste nakita, ali je postojala i proizvodnja, posebno fibula.