Pokret za Pljevlja: ZAR OPET NOVO VINO U MJEŠINE STARE

    3 godine pre 467 pregleda Izvor: PV Informer

Odavno jedna izjava nije uzburkala duhove u Crnoj Gori, kako što se desilo nakon objave Marka Bata Carevića, predsjednika opštine Budva, da treba vratiti imovinu porodici Karađorđević. Odjednom je ustalo kuso i repato, zaboravljena vladavina prava i pravna država, u koju se inače Crnogorci kunu. Jedni su svoje protivljenje ovoj ideji pravdali svojom brigom za građane Budve, kojima još nije vraćena nacionalizovana imovina, usput insinuirajući, da možda g.Carević nije postao pravni zastupnik porodice Karađorđević, zajedno sa Anom Kolarević sestrom dosadašnjeg, a kako nam se vlast ponaša, bojati se i budućeg gospodara Crne Gore.

Milo je to maestralno radio, namjesti rođenu sestru za pravnog zastupnika Karađorđevića, koji potražuju svoju imovinu u Crnoj Gori, koju je isti Milo, poput Broza, ošacovao kao svoje buduće odmaralište. Neuk narod bi rekao, kakva pravna država, sestra na brata udarila , što nije zabilježeno u vjekovnoj istoriji Crne Gore. Drugi su kao argument potegli tvrdnju pojedinih NVO, da je gradonačelnik Carević protivpravno prisvojio pola miliona kvadrata državne imovine. Treći su, kao dobro obavješteni, pomenuli navodni dil između Đukanovića i Karađorđevića, da se kroz izgradnju stanova za tržište u Miločerskom parku obeštete naslednici dinastije Karađorđević, pominjući i dobar procenat koji bi iz tog posla dobio gospodin Carević.

Razumije se da su sociodemokrate to proglasile anticrnogorskom politikom, sugerušući mu da Karađorđevićima prepiše svoju imovinu na Krimovici i u Lastvi grbaljskoj. Najdalje je otišao čovjek koji važi za prve pero nezavisnog lista „Vijesti , u svojoj redovnoj kolumni subotom : „ Eto, hoće Bato da vraća Karađorđevićima zemlju. Cijelu, reklo bi se. Omeđen duhovnim toposima poput trubača, postao je hodajući spomenik neznanju, nekompetenciji i svemu onome najgorem što je Budva iskusila poslednjih decenija. Izgleda da je tranzicija i Budvi donijela spomenik oriđinalu. I to pokretni…“

Prosto je neverovatno koliko se antisrpska politika zapatila u Crnoj Gori . Sve može: ljudska prava i građanska država, pravna država i restitucija, osim ako su u pitanju Srbi. Ta mantra o proglašenju političkih neoistomišljenika ludim ili oriđinalima došla je iz Bosne „ponosne“. Zar sudbina Ibrana Mustafića i Hakije Meholjića, koji su se usudili, što bi se reklo savremenim rečnikom, da „relativizuju“ zvaničnu „istinu“ o Srebrenici i progovore o pokroviteljima, nalogodavcima i organizatorima tog užasnog zločina. Odmah su bili proglašeni ludim. Ono što posebno iznenađuje je izjava predsjednika Skupštine Crne Gore, koji nakon ispravnog zaključka da pitanja restitucije treba da rešavaju sudovi, nije odolio da izjavu začini ljubavnim medaljonom : „Ja sam uvijek pobornik bratskih odnosa, ali ako bi me neko pitao koga biram između Petrovića i Karađorđevića, uvijek i na svakom mjestu Petroviće“.

Zašto tako vazda nam dragi predsjedniče? Valjda pitanje restitucije privatne svojine nije pitanje emocije, još manje politike, nego pravne države. Davno je to naš narod prepoznao, kroz riječi majke Jevrosime da suditi treba „ ni po babu , ni po stričevima“ . Valjda je zbog toga boginja Justicija na svim ilustracijama prikazana sa povezom na očima. Zato ako Crna Gore zaista hoće u Evropu i da bude ozbiljna država, ne smije ponavljati stare greške i sipati „novo vino u mješine stare“. Naslednicima dinastije Karađorđević treba vratiti imovinu, a Marku Batu Careviću oduzeti sve što je protivpravno prisvojio. Ako je to tačno. U suprotnom javno mu se izviniti.