Jedni druge krive što su stanovi kasnili četiri godine

Pred Privrednim sudom krenuo je ispočetka postupak koji je incijalno pokrenuo Rudnik uglja zbog propusta u izgradnji stanova za zaposlene, a onda protivtužbom uzvratila i kompanija Cijevna komerc tražeći naknadu štete od 1,6 miliona eura.

Apelacioni sud je odbacio žalbu i potvrdio dio prvostepene presude kojom je naloženo Cijevni da za štetu zbog nedostataka utvrđenih tokom garantnog roka plati 16 hiljada eura sa kamatom, ali je ukinuo ostale stavove odluke i postupak vratio na početak. To se odnosi na 414,3 hiljade eura dosuđenih Rudniku na ime sticanja bez osnova, a Cijevni 85 hiljada eura zbog kašnjenja u plaćanju. Vijeće sudija Apelacionog suda Rama Strikovića, Katarine Đurđić i Nevenke Popović bilo je stava da je potrebno ukinuti i dio presude po protivtužbi Cijevne kojom su odbijeni zahtjevi da im Rudnik isplati 1,65 miliona eura, od čega se 1,2 miliona odnosi na štetu zbog produženog zakupa dva krana, a preostali iznos zbog produženog angažovanja radnika i mehanizacije.

Žalbe

Iz Rudnika tvrde da to što su kasnili sa plaćanjem po privremenim situacijama nije razlog za kašnjenje sa izgradnjom, imajući u vidu da su Cijevni veći dio avansa platili prije početka radova. Pozivaju se na ugovor koji predviđa da plaćanja po privremenim situacijama dospijevaju nakon što Cijevna preda bankarsku garanciju na pet odsto vrijednosti objekta, što, kako navode u žalbi na prvostepenu presudu, nije urađeno. Iz Cijevne prvostepenu presudu ocjenjuju kontradiktornom jer im je usvojen dio zahtjeva za kamate, ali ne i za štetu zbog kašnjenja Rudnika sa plaćanjem. Pogrešan je, smatraju, zaključak suda baziran na mišljenju vještaka građevinske struke da su obje strane krive za kašnjenje sa realizacijom ugovora. Tvrde da Rudnik nije imao primjedbi za izvođenje radova i dinamiku, te da je objekat primio u junu 2015. Osim čekanja na plaćanje, do kašnjenja je, kako navode iz Cijevne, došlo i zbog ekstremne hladnoće od decembra 2011. do marta 2012. godine.

Ugovor

Ugovorom po sistemu ,,ključ u ruke“ zaključenom u martu 2010. godine, zgrada je trebalo da bude gotova za godinu, po cijeni od 792 eura po kvadratu, što je aneksom smanjeno za sto eura po kvadratu. U tužbi Rudnika se navodi da Cijevna nije otklonila nedostatke na 29 stanova, dok iz Cijevne tvrde suprotno, navodeći da to potvrđuje tehnički prijem i izdavanje upotrebne dozvole. Optužuju Rudnik za kašnjenje u plaćanju, zbog čega su pretrpjeli štetu zbog održavanja gradilišta.

Vještak je utvrdio da je ukupna vrijednost nerealizovanih radova na terenu 13,9 hiljada, na stanovima dvije hiljade, na parkingu 24 hiljade, hortikulturi 44,4 hiljade, mobilijaru 5,1 hiljadu, u prizemlju 340,7 hiljada eura, što je ukupno 430,3 hiljade za koje vještak smatra da je Cijevna naplatila više.

Apelacioni sud je ocijenio osnovanom žalbu Cijevne na odluku da plati 414,3 hiljade eura, navodeći da presuda ne sadrži valjanu ocjenu nalaza kao ni razloge zbog kojih nijesu prihvaćeni njihovi prigovori na taj nalaz. Nejasno je i kako je prvostepeni sud utvrdio da je Cijevna naplatila 340,7 hiljada više nego što joj pripada za radove u prizemlju.

Navode i da nije sa sigurnošću utvrđeno da li su obje strane krive za kašnjenje.

– To je od značaja iz razloga što je tuženi nesporno kasnio sa izvođenjem radova, pa je bilo potrebno utvrditi da li je do kašnjenja došlo zbog docnje sa plaćanjem, ili zbog propusta tuženog – smatraju sudije Apelacionog suda. Ročište je zakazano za 12. oktobar.