Glumica Vesna Pećanac ostvarila je brojne uloge kako na filmu i televiziji, tako i na pozorišnim daskama.

Bila je udata za poznatog crnogorskig reditelja Živka Nikolića, sa kojim ima dva sina, a neke od svojih najpoznatijih uloga ostvarila je upravo u njegovim filmovima “Ljepota poroka” i “Čudo neviđeno”.

Publika je dobro pamti i kao Jeku iz serije “Đekna još nije umrla, a kada će ne znamo”, a veliki dio karijere provela je u “Ateljeu 212”.

„Redovna korisnica kuhinje Vjerskog dobrotvornog starateljstva. Da li prepoznajete ženu na ovim fotografijama?“, napisala je jedna tviterašica.

Mnoge je ovakvo izdanje glumice šokiralo i potreslo.

„Ja ne razumijem. Zar pozorišta u kojima rade glumci ne uplaćuju penziju za svoje umjetnike? Kako to da glumci nemaju penzije?“, upitao je jedan korisnik Tvitera.

„Ja ne mogu da vjerujem da je to ova glumica. Koliko je samo bila lijepa u mlađim danima. Kao da je neko život isisao iz nje“, nadovezao se drugi tviteraš.

Bilo je i onih koji su kritikovali njene kolege iz glumačke profesije.

„Katastrofa. A neke njene kolege se bahate i prijete odlaskom iz zemlje jer zaboga nemaju “adekvatan” tretman. Gdje je ta kolegijalna solidarnost? Ne mora da joj se udjeljuje pomoć, ali može da se ponudi posao“, glasio je jedan od komentara.

Jedan od lidera Demokratskog fronta, Milan Knežević je, uz fotografiju Vesne Pećanac na Tviteru napisao: „Treba da nas je sramota sve u Crnoj Gori zbog odnosa prema glumici Vesni Pećanac. U ovim blagim danima najbolje pokazujemo koliko smo nedostojni velikog Živka Nikolića. Očekujem da Vlada po hitnom postupku dodijeli državljanstvo Vesni Pećanac kako bi joj institucionalno pomogli.“

Inače, glumica je svojevremeno opisala kroz kakav je pakao prolazila.

„U vrijeme bombardovanja Živko je iščilio. Osjetila sam ogroman bol, preveliku tugu. Jedan sin otišao je da se monaši. Rekao je: “Meni su svi bedemi srušeni”. Ostala sam da zurim u zid, pala u depresiju. Nekada smo bili velika, vedra, složna i mnogoradna porodica… Nisam mogla da igram, zatražila sam penziju. Posao komičara je da daruje radost ljudima, a ja nisam više imala radosti. Penzija – sedam hiljada dinara. Bili smo gladni. Mislila sam da sam zbog toga potpuno izgubila memoriju. Jedna milosrdna šefica u samousluzi u blizini kuće godinama nam je hranu davala na kredit, voljela je Živkove filmove. Još je bio živ. Sjećam se da sam jednom dobila neki novac, i mogla da biram da li da odem na pijacu ili njoj vratim dio duga. Odem, ipak, na pijacu. Iz kese mi je virio mladi luk i ja sam kružila po celom kvartu da me ona ne bi vidjela. Ispričam Živku, a on mi kaže: Odigraj to na sceni. I to je život“, ispričala je Vesna jednom prilikom za “Novosti”.