Institut u Igalu je mjesecima u finansijskim problemima, a iz sindikata te ustanove najavili su protest ispred vlade 7. septembra. Kao jedno od rješenja za izlazak iz krize ponudila je Elektroprivreda. Riječ je o pozajmici od 600 hiljada eura za koju traže garancije. Stručnjaci, međutim, ističu da Ministarstvo finansija ne može garantovati za tu pozajmicu ali i da ukoliko zaista postoji volja da se pomogne Institutu, načina ima.

Iako za privremeno ozdravljenje Instituta dr Simo Milošević naizgled postoji lijek, još se ne zna ko će dati injekciju.

Prepucavanja traju danima, a EPCG sa spremnih 600.000 eura pomoći čeka da se Ministarstvo finansija i Fond za zdravstveno osiguranje dogovore ko će biti nadležan za transakciju.

Pravna struka tvrdi da loptica ne može biti u dvorištu Ministarstva finansija, jer država kao vlasnik oba privredna društva, i EPCG i Instituta, mora poštovati određene procedure.

„Ono što država ne smije da radi jeste da da garancije privrednim društvima pa makar to bila i njena društva jer je to državna pomoć koja je zabranjena i to je glavni kamen spoticanja za pregovaračko poglavlje o konkurenciji. Jer mi imamo hroničan problem što vještački održavamo u životu neka naša državna privredna društva na infuzijama, te u suštini tu dolazimo do zabranjene državne pomoći“, kazala je pravnica Nina Radulović.

No, da problem Instituta nije nerješiv, tvrdi advokatica. Poručuje da spas Instituta samo zavisi od dobre volje svih učesnika.

„EPCG ako zaista želi da pomogne Institutu Simo Milošević jer su se odlučili za indirektan put, uvijek se mogu opredijeliti za direktni put“, kazala je advokatica.

Ukoliko bi uplata išla direktno na račun neke velike vajde ne bi bilo, jer bi povjerioci kojima je Institut dužan taj novac sa računa odmah skinuli.

„Tu ćemo imati situaciju po pitanju dijela dugovanja prema EPCG jer je i on u stvari povjerilac. Samo ne znam da li su pokrenuli izvršni postupak, ali ako ga imaju oni bi mogli da povuku simultano novac koji su maloprije uplatili kao svoju sopstvenu pozajmicu“, kazala je Radulović.

Radulovićeva upozorava na još jednu opasnost.

„Ukoliko oni padnu u stečaj, pretvaraju se u nekretninu na obali mora. E sad, da li neko ima interes da dođe do te nekretnine na obali mora, da likvidira ovu osnovnu djelatnost, to su već neke druge teme“, kaže pravnica.

Pitanje da li će Institut zablistati starim sjajem, ostaje na čekanju. Čekaju i zaposleni a sigurno i oni kojima su usluge u ovoj zdravstvenoj ustanovi prijeko potrebne.