Šumar iz jednog bosanskohercegovačkog sela dočekuje migrante koji se iz pljevaljskih Šula, šumskim stazama domognu susjedne države.

Da dođu do njega, migrantima pomažu rute u telefonima, instrukcije, ali i markacije kad pamćenje i tehnika izdaju – limenke sarajevskog piva zakucane u stabla drveća.

Reporterima “Vijesti” to su ispričali sagovornici upućeni u tu problematiku, navodeći i identitet šumara.

Tvrde da je on samo jedan u lancu krijumčara ljudi koji uz novčanu nadoknadu “pomažu” migrantima da zaobiđu zvanične granične prelaze između Crne Gore i Bosne i Hercegovine i punktove graničnih policajaca.

“Dosta para im uzimaju. Oni nemaju ni pasoše, ni ništa. Ima krijumčara koji su do prije neki dan dolazili direktno na autobusku i preuzimali ih, ali niko ništa ne radi. Prolaze pored policije, svi znaju i svi ćute o tome, jer nekome odgovara takvo stanje”, tvrdi sagovornica iz Pljevalja, upućena u zbivanja sa migrantima.

Većina onih koji sami odu ka BiH, bez plaćanja usluga švercerima, ne uspiju otprve da se domognu tla susjedne države, tvrdi isti izvor.

“Ovdašnja policija ih ne dira, ali ih granična policija BiH vraća, na što imaju pravo. Obično tada dođu sa povredama na tabanima nastalim od dugog hodanja vrletima u pograničnom pojasu, izgrebani, iscrpljeni… Svi koji tako prođu budu zbrinuti u Pljevljima, a kada se oporave, pokušavaju iznova da pređu granicu mimo zvaničnog prolaza”, priča ona.

Prema podacima sagovornika “Vijesti”, kroz grad pod Golubinjom u posljednje tri godine prošlo je oko 10.000 migranata. Nijedan život nije nastavio u Pljevljima.

Prema podacima Direkcije za azil – od 1. januara 2017. godine do kraja novembra 2019. od svih koji su došli u Crnu Goru, 5.675 tražilo je međunarodnu zaštitu, azil ili status izbjeglice. Samo 28 dobilo je neki vid zaštite.

“U prosjeku zadržavanje stranaca koji su zatražili međunarodnu zaštitu iznosi 30-60 dana, uz rijetko mali broj njih koji ostaju duže”, kazali su iz Direkcije.

Reporteri “Vijesti” tri dana proveli su u Pljevljima sa migrantima iz Maroka, Avganistana, Irana, Sirije…

Na glavnoj autobuskoj stanici dočekuje ih volonterka Internacionalne organizacije za migrante (IOM) koja im daje smjernice o tome u kom hotelu mogu spavati i gdje pripremaju odgovarajuću hranu…

Objašnjavaju im gdje se u slučaju potrebe mogu javiti za medicinsku pomoć.

U Pljevljima mogu konačiti samo u hotelu “24. jul”, u kojem prenoćište plaćaju 10 eura. Nije zvanično objašnjeno zbog čega ne mogu odsijedati u drugim hotelima.

Sagovornici koji se u tom gradu bave hotelijerstvom ispričali su da ih je obilazila policija i inspekcija i da su im predstavnici te dvije službe sugerisali da migrante ne primaju na konak, jer ih svakako zbog neposjedovanja dokumenata ne mogu prijaviti.

Utočište našli u urušenim kućama

Oni koji ne žele ili ne mogu da se sklone u hotelu, zaštitu od hladnih pljevaljskih noći pronašli su u dvije napuštene, gotovo urušene kuće nadomak autobuske stanice – nekadašnjoj kafani “Kruna” i drugom objektu na uglu III sandžačke i Ulice Velimira Jakića.

Urušeni krovovi, opao malter, prozori od kojih su ostala samo okna, garež… nisu prepreka da prenoće tu, zaključuje se po tragovima koje ostavljaju.

“Ovdje se sklanjaju kad je kiša, bježe od hladnoće ili odmore par sati prije nego pješke nastave ka Bosni”, pričaju Pljevljaci.

Naspram jedne od tih kuća, sa prvim mrakom, pojavljuju se i taksisti koji čekaju migrante.

Kada u parku naspram Pošte “ulove” mušterije, dovode ih do parkinga, obavezno sjedaju na zadnje sjedište i kreću ka granici.

“Dvadeset eura košta vožnja do Metaljke”, kazao je jedan od taksista.

Objasnio je, međutim, da ta cijena ne važi za migrante: “Za njih je 20, nekad 30 eura po osobi, to je prećutni dogovor. Više kolega imalo je probleme sa policijom zbog prevoženja migranata. Neki su prolazili sa opomenom, drugi sa novčanom kaznom, a neki su išli na sud”.

Iako većina sagovornika tvrdi da krijumčaranje migranata u Pljevljima cvjeta, nadležni nijesu bili raspoloženi da pričaju o tome.

Kordinator Radnog tima za praćenje migrantske krize Mersudin Halilović kazao je “Vijestima” da ne može iznositi podatke o tome, iako su u timu i predstavnici policije: “Postoje nadležne institucije koje mogu pričati o tome”.

Halilović, Sekretar Sekretarijata za društvene djelatnosti u Opštini Pljevlja, objasnio je da se migranti ne zadržavaju mnogo u tom gradu, jer su “u prolazu ka zemljama zapadne Evrope”.

“Nama je izazov njihov smještaj ovdje i da ih zbrinemo u Opštoj bolnici kada dođu promrzli, bolesni… Ovdje se zadrže dan-dva, duže eventualno prilikom povratka ako ne mogu da pređu granični prelaz… Na tenderu smo izabrali jedan ugostiteljski objekat u koji ih smještamo i kome Opština plaća prenoćište, ali u posljednje vrijeme to radimo samo za ranjive kategorije – žene i djecu”.

Halilović je rekao da ih je spavanje migranata tokom prošle godine koštalo oko 4.000 eura, a da su tokom 2019. za to izdvojili oko 3.000 eura: “Ne znam tačan broj ljudi koji su prošli kroz Pljevlja, tom brojkom barataju UNHCR i IOM koji vrše registraciju, ja nisam imao kontakt sa migrantima… Prošlog mjeseca sastali smo se u proširenom sastavu i analizirali situaciju – stanje nije ni alarmantno, ni zabrinjavajuće”.

 Za tri godine 5.675 ljudi tražilo, a 28 dobilo azil

Iz Direkcije za azil objasnili su da vodi evidenciju o strancima koji su podnijeli zahtjev za dobijanje međunarodne zaštite (azila u Crnoj Gori).

Prema njihovim podacima, 2017. godine, 849 osoba tražilo je međunarodnu zaštitu, a taj status dobilo je sedam stranih državljana, dok je jedno dobilo status izbjeglice. Godinu kasnije, podnijeto je 3.104 zahtjeva, desetoro je dobilo status azilanta, a četvoro supsidijarnu zaštitu. Ove godine podnijeto je 1.722 zahtjeva, a status azilanta odboren je u pet slučajeva, dok je jednoj osobi pripala supsidijarna zaštita. Azil je 2017. godine tražilo 70 žena i 53 djece, prošle godine 317 osoba ženskog pola i 272 djece, a od početka godine 178 žena i 186 djece.

Traže puno novca

Nekoliko Marokanaca sa kojima su reporteri razgovarali u noći između subote i nedjelje, vrijeme su provodili u gradskom parku. Prohladna noć natjerala ih je da navuku kapuljače na glave. Višednevno hodanje jednom od njih napravilo je rane na nogama, zbog čega je navukao papuče…

Dvadesetdevetogodišnji Aziz iz Maroka priča da je domovinu napustio jer zbog loše situacije u toj zemlji više nema gdje da radi:

“Želim doći do neke evropske države u kojoj bih mogao da se zaposlim i šaljem novac svojoj porodici.

Električar sam, nadam se da ću naći neki posao, ako uspijem da stignem do cilja”, kazao je on.

Aziz i njegovi saputnici pričaju da im najlakše pada put od Maroka do Turske, jer lete avionom.

“Onda dalje pješačimo ili se snalazimo nekako… Prije sedam dana sam stigao u Crnu Goru. Nekoliko dana sam boravio u kampu na Koniku i danas oko 18 sati autobusom došao u Pljevlja sa četvoricom prijatelja. Ne znamo kako ćemo dalje. Treba nam puno novca da nas neko prebaci preko granice, a i taksisti su tražili puno novca”, ispričao je Aziz.

Nije, međutim, kazao ko mu je tražio novac.

“Razgovarao sam sa troje ljudi”, kazao je on.

FOTO: Boris Pejović