Obećanja da će se preko razvojnih projekata i valorizacije prirodnih resursa podići kvalitet života, natalitet i zaustaviti migracija stanovništva sa sjevera Crne Gore, ostala su samo mrtvo slovo na papiru. Podaci o broju đaka i stanju u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama u opštini Berane ukazuju da je broj učenika na seoskom području desetkovan.

Aktuelni predsjednik opštine Berane Tihomir Bogavac rekao je u susret lokalnim izborima da su sve dosadašnje vlade ovom gradu bile maćehe. „Svi oni imaju lijepu priču o sjeveru, ali samo dok u povratku ne stignu do Crkvina. Tu se njihova briga za sjever završavala”, kazao je Bogavac.

Opšta ocjena i mještana beranskih sela je da su nedostatak razvojne strategije, nebriga o mladima i neadekvatan odnos države prema sjeveru Crne Gore glavni uzročnici što je došlo do velikog smanjenja broja učenika u školama na ruralnom području.

„Statistika ukazuje da je migracija stanovništva posebno izražena posljednjih godina i da u selima obitavaju uglavnom staračka domaćinstva. To znači da država i društvo u cjelini nijesu preduzimali ništa u pravcu otvaranja radnih mjesta i unapređivanja uslova za život. Zato je danas tužno pogledati naše seoske škole kojima prijeti potpuno zatvaranje”, naglašava Blagoje Šarić, penzionisani profesor iz sela Šekular.

Sličnog je mišljenja i predsjednik Mjesne zajednice Kaludra Mićo Ralević, podsjećajući da je škola u tom mjestu zbog nedostaka đaka zatvorena. „Nagli odliv stanovništva iz Kaludre najbolje ilustruje podatak da je prije nekoliko godina stavljen ključ u vrata četvororazredne osnovne škole, koja je je 1972. godine brojala 105 đaka. To svjedoči da su došli teški dani za sva naša sela i da je kucnuo posljednji čas za njihovo spasavanje”, ističe Ralević.

Podaci govore da je tokom prošle školske godine nastavu u pet seoskih škola u beranskoj opštini pohađalo 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći.

Osnovna škola na Polici sa četiri područna odjeljena prošle godine brojala je svega 97 učenika, a škola u Donjoj Ržanici 100 đaka.  Školu u Štitarima, koja obuhvata nekoliko sela, pohađalo je 35 učenika, dok je škola u Lubnicama u devet razreda upisala 29 đaka. Zanimljivo je da je u Osnovnoj školi „Vukajlo Kukalj” u Šekularu prije pet decenija nastavu pohađalo blizu 400 učenika, a prošle godine svega 35.

U ovih pet seoskih škola prošle godine nastavu je pohađalo samo 28 prvaka.

Broj učenika se iz godine u godinu smanjuje i u gradskim školama. Tako je prošle godine u tri gradske škole sa svim područnim odjeljenjima, koja se nalaze na ruralnom području, upisano 2.500 đaka, od čega 257 prvaka.

Obećanja da će Berane, izgradnjom modernog objekata Doma učenika i studenata, postati univerzitetski centar na sjeveru Crne Gore, takođe su se izjalovila. Danas u Beranama postoji samo Visoka medicinska škola, dok su minulih godina ukinuti Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Odsjek studija engleskog jezika, Odsjek učiteljskog fakulteta, kao i odsjek Studija primijenjenih računara. Nije došlo ni do otvaranja Fakultet za biofarming iako je to godinama najavljivano.

„Nažalost, Univerzitetski centar u Beranama nije zaživio jer država nije pokazala dovoljno razumijevanja prema ovom pitanju, što je dodatno uticalo da se mladi ljudi iseljavaju iz naše opštine”, navode iz lokalne uprave.

Sve je više zatvorenih područnih odjeljenja osnovnih škola i na teritoriji  Andrijevice. U selu Cecuni područno odjeljenje osnovne škole pretvoreno je u seoski dom, koji se najviše koristi za potrebe sahrana. Bivša škola je tako postala kapela. Nekada je ovdje sve vrvilo od dječje graje, dok danas prostorom ispod Komova caruje tišina. „Zbog sve manjeg broja stanovnika i sahrane postaju rijetkost u mjestima koja su nekad živjela punim životom“, kaže mještanin David Lalić.

U selima oko Andrijevice migracije su učinile da ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi. Mještani Kuti pričaju da je školska zgrada u njihovom mjestu potpuno oronula i da se sa neskrivenom gorčinom sjećaju kad je u njoj nastavu pohađalo tridesetak đaka. „Kako su godine prolazile narod je sve više odlazio sa svojih vjekovnih ognjišta u potrazi za nekim boljim životom. Tako je došlo i do opadanja broja učenika, pa je zatvaranje škole bilo neminovno. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se polako urušava, nijemo svjedočeći o minulim vremenima“, pričaju mještani. Neslavan kraj doživjela je i škola u Jošanici iako su u njoj svojevremeno radila dva učitelja. Mještani navode da su izgubili svaku nadu da će ikada više doći do obnavljanja škole u ovom selu smještenom u samom podnožju Komova.

Šta tek reći na podatak da je na području čitave opštine Andrijevica ove školske godine upisano tek nešto više od trideset prvaka.

Američki demografski institut ranije je prenio procjenu da će Crna Gora 2050. godine imati oko deset odsto manje stanovnika. Ova nevesela statistika ostvaruje se već nekoliko godina unazad, posebno kada je u pitanju sjeverni dio države. Ljudi sve više napuštaju ovaj siromašni region, a u potrazi za boljim životom odlaze ka Podgorici, primorju, ili prema inostranstvu.

U sjevernom dijelu Crne Gore smješteno je jedanaest opština. Nekada su opštine u ovom dijelu države činile žilu kucavicu kada je u pitanju ekonomski i privredni razvoj, dok je danas situacija sasvim drugačija. Mnoge fabrike su zatvorene, a među stanovništvom vlada velika nezaposlenost. Trenutno ništa ne znači činjenica da je sjeverni dio Crne Gore izuzetno bogat prirodnim resursima, i da su u ovom dijelu države smještena tri nacionalna parka – Durmitor, Biogradska gora i Prokletije.

Statistika govori i da je pozitivan prirodni prirašataj na sjeveru posljednji put

zabilježen 2010. godine. Iz Berana se između 1991. i 2011. godine odselilo blizu 16.000 građana. Šta će pokazati novi popis, tek će se vidjeti. A u susret lokalnim izborima u Beranama usta su svima puna obećanja i brige za djecu i omladinu. I sve su to već čuli oni koji još nijesu otišli.

T.S