Skoro dvije decenije pas Lazo bio je čuvar pljevaljske čaršije i simbol našeg grada. Nije imao vlasnika, ali je imao hiljade prijatelja, kao malo ko u gradu. Uvijek se našao neko da mu donese hranu, pomiluje i kaže neku lijepu riječ. Bio je više od psa, duša grada i skoro dvije decenije svjedok prolaznosti vremena u kom živimo.

Foto: Privatna arhiva

O Lazu se posebno brinula sugrađanka Dijana Babić, kao i drugi sugrađani iz obližnjih poslovnih prostora, a o njemu je brigu vodila i Indira Gačić, predsjednica Društva za zaštitu životinja. Na svom fb profilu Indira je napisala:

„U zadnje vrijeme nije više ni čuo, a i slabo je vidio. 16 godina je Lazo imao. Kad se otvorio azil za pse, među prvima smo ga sterilisali i vakcinisali. Miran i dobrica. Kad bih naišla morala sam ga dodirnuti i pomaziti, da bi me prepoznao. A onda smo išli do “Ideje” da mu kupim njegove omiljene gulaše. Baš sam tužna. Dobrica moj“.

Prije nekoliko dana ljubitelji životinja su ga izvadili iz obližnje rijeke Breznice i sahranili u selu Jugovu na imanju Pavla Čolovića. Na društvenim mrežama postavljena je i objava o njegovoj sahrani.

Foto: Privatna arhiva

Odabrano je mjesto za njegovu sahranu sa kojeg puca pogled na njegova Pljevlja. Kovčeg u kome je spušten na vječni počinak napravili su besplatno iz lokalnog preduzeća „Jasen“. Nekoliko sati posle sahrane, vlasnik zemljišta je u kasnim poslepodnevnim časovima na mjestu gdje je sahranjen pas Lazo našao desetak buketa cvijeća. Odlučio je kad se zemlja slegne da se na mjestu sahrane izgradi betonsko postolje.

Koliko je Lazo bio omiljen u gradu svjedoči i objava dr Darija Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja na njegovom instagram profilu. I on je našao za shodno da napiše objavu o simbolu našeg grada i predloži da se oslika i mural sa njegovim likom u užem dijelu grada.

Iako su mnogi poslednjih godina smatrali da su Pljevlja izgubila svoju prepoznatljivu dušu, Lazov odlazak u vječnost i ljudska briga o njemu i posle smrti, vraća vjeru u duhovnost grada i ljudsku slogu kad je to potrebno.