Priča o velikom uspjehu male firme

    6 dana pre 2197 pregleda Izvor: pobjeda.me

Uspješnost porodične firme ,,Najo komerc“, koja traje duže od tri decenije, temelji se na jednostavnom pravilu – posvećen i istrajan rad, odgovornost, poštenje, porodična sloga.

Jasmin Ajanović je direktor firme, ali u posao je uključena cijela porodica i svi daju jednak doprinos.

– Otac je osnovao firmu 1986. godine. Ja sam tada imao devet godina i pomalo sam pomagao ocu, braći i sestri u prodavnici prilikom istovara robe i slično. Bavili smo se trgovinom, a 2001. godine otvaramo mesaru na Jaliji gdje stariji brat vodi posao trgovine, a otac nabavke i otkupa stoke. Iste godine brat Emir umire i ja preuzimam njegov dio posla uz očevu pomoć. U međuvremenu kupujemo i ćevabdžinicu ,,Trebovina“ , nešto uz pomoć kredita, a nešto uz pomoć porodice i njihovih vaučera koji su tada imali najveću vrijednost – priča Ajanović kako se razvijao porodični biznis.

Nakon toga, 2009. godine kupili su kuću Vlahovljaka u neposrednoj blizini ,,Trebovine“ i pretvorili je u pansion sa 11 apartmana i počinju da se bave ugostiteljskom djelatnošću. Prošle godine otvorili su mesaru na Trebovini, kao i mini pekaru.

SPECIJALITETI

,,Trebovina“ može da primi 70 gostiju i tu se, po svjedočenju Pljevljaka i putnika namjernika, mogu jesti najbolji ćevapi u gradu pod Golubinjom. Ali to nije sve, u ponudi su i tradicionalna pljevaljska jela: saksija, razne vrste pita, čorbe, kao i kolači poput baklava, tufahija, hurmašica…

Specijalitet pekare je domaći hljeb od heljde i domaći somun. No, Ajanovići su poznati ne samo u Pljevljima već i mnogo šire po kvalitetnim suhomesnatim proizvodima za koje su i više puta nagrađivani.

– Bez lažne skromnosti mogu reći da smo lideri u regionu. Nema gdje naša pršuta nije stigla i nema ko je nije probao. Prednjačimo po prepoznatljivom načinu sušenja, mariniranja mesa i ostalog – kaže ponosno Ajanović.

Hrana koju proizvode, prodaju i nude gostima je isključivo domaća, organskog porijekla.

Kako bi zatvorili krug, u sklopu firme je i farma, kao i objekat za preradu i sušenje mesa.

– Poslije očeve smrti počeo sam formiranje gazdinstva za uzgoj stoke, tako da danas na farmi ima više od 150 ovaca sa 50 do 60 jagnjadi, oko 30 koza i jaradi, 10 krava, telad, junad…Tu je i oko 30 ćurki koje koristimo za domaću upotrebu i mali dio za prodaju – kaže Ajanović.

KROMPIR

I to nije sve. Jasmin i njegov sestrić Faruk Tursumović od ove godine na zajedničkom imanju u selu Vidre proizveli su više od 30 tona krompira sorte agria.

– Nesebičnu pomoć u mehanizaciji i radu imali smo od mog brata Asima i komšija Blaža Stanića, Čeda Vraneša, Draga Milića i ostalih koji se bave tom djelatnošću – kaže Ajanović.

Na imanju u Ševarima imali su prihod od 3 do 4 tone crnog i bijelog luka.

– Kompletna firma bazira se na proizvodnji organske hrane. U sektoru poljoprivrede svoje mjesto našla je i majka koja se sa velikom ljubavlju bavi pčelarstvom. Ona ima preko 40 košnica. U poslu je čitava porodica, pa i moji sinovi od jedanaest, petnaest i šesnaest godina – priča Ajanović.

Ipak, dodaje kako sinovima savjetuje da je škola na prvom mjestu.

SAVJETI

Ajanovići su, osim po marljivosti, u gradu poznati i po humanitarnom angažmanu, pa nijedna akcija te vrste ne prođe bez njihovog učešća, a mnoge i sami organizuju.

Epidemija korona virusa ugrozila je i poslovanje ,,Najo komerca“. Ali, Ajanovići nijesu zabrinuti.

– Ko radi, ne boji se gladi – citira Jasmin poznatu poslovicu.

Najnovije vijesti

Najčitanije

Jesu li Pljevlja žrtvovan grad?

27.03.2020 6944 pregleda