Prijetnju smrću neophodno kvalifikovati kao krivično djelo

    2 godine pre 325 pregleda Izvor: portalanalitika.me

Ukoliko bi se prijetnja smrću kvalifikovala kao krivično djelo, a ne kao prekršaj, porodično nasilje moglo bi se suzbiti, a tragičnih ishod izbjeći. Primjena međunarodnih standarda u ovoj oblasti je za sada djelimična, jer Zakon o zaštiti od nasilja u porodici prijetnju tretira kao prekršaj.

Ubistvo Šejle Bakije koje je počinio njen bivši partner uslijedilo je nakon što je žrtva policiji prijavila prijetnje smrću, međutim, prijetnju su nadležni organi kvalifikovali kao prekršaj.

Član 36 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, između ostalog, propisuje da će se novčanom kaznom od najmanje trostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori ili kaznom zatvora od najmanje deset dana kaznit za prekršaj član porodice prijeti napadom ili izaziva opasnost koja može prouzrokovati osjećaj lične nesigurnosti ili psihički bol drugog člana porodice.

Sagovornici Portala Analitika ukazuju na hitnost izmjene zakona, ali i ukazuju na propust koji je napravljen u komunikaciji između poliicije, tužilaštva i sudije za prekršaje.

Prema riječima kriminologa Velimira Rakočevića u ovom konkretnom slučaju se može s jedne strane komentarisati da su i policija i tužilaštvo načelno postupili u skladu sa zakonom, ali je, sa druge strane, neophodno mijenjati zakon i osigurati da se prijetnja smrću tretira na adekvatan način.

„Situaciju dodatno otežava saznanje da je najtežu posljedicu bilo mnoguće izbjeći. Ukoliko se samo sa formalno-pravnog aspekta posmatra, može se izvesti zaključak da su i policija i tužilaštvo postupili u skladu sa zakonom, međutim, osnovna stvar je da nije spriječen ovaj težak zločin. Za ovo smo svi odgovorni, a najviše državni organi kojima je to u nadležnosti“, ističe Rakočević. 

Primijeniti međunarodne standarde

Međunarodni standardi u ovoj oblasti su, kako podsjeća, uvedeni da bi se omogućilo da se reaguje u najranijoj fazi. Od Istanbulske konvencije pa nadalje svaki oblik nasilja u porodici, ne samo fizičkog, nego i psihičkog, emocionalnog i ekonomskog tretira se kao krivično djelo. 

„Nažalost, kod nas imamo situaciju koja je sa formalno-pravnog aspekta prilično nejasna i nedovoljno dobro regulisana. Tužilac može da tvrdi da je u pravu, jer nije prijavljen slučaj grubog nasilja i nije nanijeta tjelesna povreda, zbog čega upućuje na prekršaj gdje se navodi da je u pitanju prijetnja napadom“, naglašava Rakočević.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici se, kako dodaje, primjenjuje na bivše i sadašnje bračne i vanbračne partnere. Onaj ko može biti žrtva porodičnog nasilja doživotno se štiti od bivšeg partnera, bez obzira na to što je zajednica, bilo formalna ili neformalna – bračna ili vanbračna, prestala da postoji i uvijek se pojačana zaštita pruža do kraja. 

„Međunarodni standard je po tom pitanju veoma jak i doprinio je pravljenju dobrih pomaka u normativnom regulisanju. Ovdje imamo neodgovarajuće zakonsko rješenje, jer ne tretira prijetnju napadom“, precizirao je Rakočević.

Prema njegovim riječima trebalo je uvesti da je krivično djelo, osim grubog nasilja i svaka prijetnja napadom na život i tijelo, kao što je to regulisano u mnogim krivičnim zakonicima drugih zemalja. 

„Nejasno je ono što je u ovom slučaju uradio sudija za prekršaje. Ovdje je riječ o višestrukom povratniku. Njemu je moralo biti onemogućeno da ostvari ovu zločinačku namjeru. Potpuno je neprihvatljivo da nema koordinacije državnih organa. Njemu je čak morao biti određen preventivni pritvor“, dodaje naš sagovornik.

Tužilac je, kako ističe, morao da obavi razgovor sa žrtvom, da odmah sasluša osumnjičenog i da pribavi izvod iz kaznene evidencije, kao i da traži od suda pretres stana. 

„Da mu se pronašlo oružje on je morao biti neutralisan i fizički onemogućen da ostvari namjeru. Sud za prekršaje je imao način da ga pošalje u pritvor. Ovdje je samo svako prebacivao loptu u tuđe dvorište“, kazao je Rakočević.

Problem neadekvatno kvalifikovanje djela

Koordinatorka Ženske političke mreže i socijalna radnica Ivana Raščanin-Radičević poručila je da svaku prijetnju nasiljem i treba tretirati kao krivično djelo. Ona je sa koleginicom Natašom Vuković inicirala izmjenu Zakona o zaštiti od porodičnog nasilja i kao članica radne grupe predstavila njegove izmjene.

„Ono što je problematično kod kvalifikacije djela je u razdvajanju šta je iz domena prekršaja, a šta iz domena krivice. Problem je što se neadekvatno kvalifikuje djelo, pri čemu se ono svrstava u prekršaj“, naglašava Raščanin-Radičević.

Ona podsjeća da je u ovom slučaju već bila izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja

„Ono što je ovdje trebalo uraditi je, ukoliko je bila u pitanju prijetnja napadom ili je izazvana opasnost, postojala je mogućnost izricanja novčane kazne ili zatvorske kazne od najmanje 10 dana. Problem je što policija nije imala informaciju da je izrečena mjera zabrane uznemiravanja, tako da nijesu mogli pratiti ovaj slučaj“, ističe naša sagovornica.

Volja da se ovo promijeni i prvi koraci pokrenuti su 2019. godine, kako bi se stvorili preduslovi za izmjenu zakona. Ženska političlka mreža je na tome počela da radi 2019. i na tome se radilo tokom 2020. nakon čega je poslat nacrt Zakona o zaštiti od porodičnog nasilja.

Komentarišući informaciju koja je zabrinula dio javnosti, odnosno to što je policija tužilaštvo o prijavi informisala telefonskim putem, Raščanin-Radičević ističe da je u pitanju uobičajena procedura upoznavanja sa prijavom.

„U pitanju je uobičajena praksa da se dežurni tužilac informiše telefonskim putem, na osnovu kojeg on kvalifikuje da li je u pitanju prekršaj ili krivično djelo. Tužilac je u ovom slučaju morao da ima informaciju o svemu što se desilo, kao i informacije o počiniocu“, pojašnjava ona.

U ovom slučaju je, kako naglašava, veoma zabrinjavajuće to što je neko nekome uputio prijetnje po život, a policija nije provjerila da li ta osoba ima oružje. 

„Policija nije mogla da reaguje bez tužioca. Kad je izrečena mjera zabrane uznemiravanja policija je o tome morala da bude informisana da bi pratili situaciju. Takođe, budući da je riječ o osobi koja je tek postala punoljetna, nije bilo na odmet da policija o ovome informiše i Centar za socijalni rad“, ističe ona.

Problematično je, kako ocjenjuje, i to što policija nije imala informaciju da je izrečena mjera zabrane uznemiravanja.

Zeković: Zakazali smo kao društvo

Aktivista za ljudska prava i član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković naglasio je da je neophodno da se podsjetimo slučaja ubistva Vladeta Ljiković iz 2015. koje je trebalo da bude alarm institucijama da reaguju.

„Važno je podsjetiti na slučaj pokojne Valdete Ljiković koju je suprug ubio 2015. a koja se kao majka troje đece i žena sa sela, kao lavica, borila za svoj život i zaštitu. Na kraju je nije ni dobila. Zakazao je sistem, posebno tužilaštvo i ubijena je na pragu od kuće svojih roditelja“, podsjetio je Zeković. 

Uprava policije je tada informisala Savjet za kontrolu rada policije da je u decembru 2014. Ljiković podnijela prijavu protiv supruga zbog fizičkog napada. Prijavu je, kako su dodali, podnijela i u januaru 2015. a ubijena je u martu 2015.

„Zakazali smo kao društvo. Nemamo i ne njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja, niti kao pojedinici nažalost i što je opasnije, ni kao institucije, agencije, službe koje primjenjuju zakon“, zaključuje Zeković.