Povećanja životnog standarda i blagostanje svih građana bili su glavni ciljevi u ekspozeima sve trojice premijera u posljednjih pet godina. Statistički, došlo je do rasta prihoda, ali najave brojnih štrajkova ukazuju da značajan broj građana to ipak ne osjeća.
Nakon okončanja trodecenijske vladavine DPS-a prosječna zarada za pet godina povećana je za 94 odsto, prosječna penzija za 84 odsto, ali je prosječna stopa inflacije iznosila 36,4 odsto, cijene hrane porasle su za 50,8 odsto, a cijena kvadrata stana u novogradnji gotovo da je uduplana (94 odsto).
Iako prosječna neto zarada sada iznosi 1.014 eura, i skoro da je duplo veća nego prije pet godina, količina hljeba koja se za njih mogla kupiti ostala je skoro ista. Za posječnu platu od 521 euro u julu 2020. godine mogle su se trgovati 1.042 vekne takozvane osnovne vrste hljeba od bijelog pšeničnog brašna od 50 centi. Sada, duplo veća plata vrijedi 1.192 vekne takvog hljeba, koji je u međuvremenu poskupio na 85 centi. Ukoliko bi se standard gledao samo kroz osnovnu životnu namirnicu, za pet godina poboljšan je za 14 odsto.
Prosječni penzioner je u avgustu 2020. godine za svoje primanje od 290 eura mogao dobiti 580 vekni hljeba, a sada njegovo prosječno primanje od 536 eura vrijedi 630 vekni. Odnosno, standard prosječnog penzionera poboljšan je za 8,6 odsto.
Značajan rast standarda imali su oni koji primaju minimalne penzije i plate. Korisnik minimalne plate od 222 eura na kraju 2020. godine za nju je mogao kupiti 444 hljeba po tadašnjim cijenama, dok sadašnji minimalac od 600 eura vrijedi 705 vekni. Prema ovome, njihov standard je povećan za 58 odsto, međutim, zbog velike sive ekonomije na tržištu rada pitanje je da li su ti zaposleni na minimalcu zaista živjeli od njega, ili su drugi dio zarade primali na ruke koji je kasnije samo legalizovan kroz rast minimalca uz niže dažbine.
STATISTIČKE ZAMKE O RASTU PLATA I PENZIJA
Minimalna penzija iz 2020. godine od 147 eura vrijedila je 294 tadašnje vekne, dok se za sadašnju od 450 eura može kupiti 529 hljebova, odnosno za 80 odsto više.
Međutim, nisu svima povećane plate za tih 94 odsto, ili penzije za 84 odsto. Na primjer, minimalna penzija je za pet godina povećana sa 147 na 450 eura, ili za 206 odsto. Međutim, kada se saberu sva redovna i vanredna usklađivanja ostalih penzija od početka 2021. godine do sada, ona akumulirano iznose 59 odsto. To je tek nešto više od rasta cijena hrane za isti period koji je zbirno iznosio 50,8 odsto.
Slično je i kod rasta zarada. Minimalna je povećana za 170 odsto, sa 222 na 600 eura. Međutim, za dio zaposlenih koji nije bio na minimalnoj, već je imao uvećanja samo kroz efekat smanjivanja dažbina iz programa Evropa sad 1 i 2, njegovo uvećanje zarade je iznosilo oko 35 odsto. Odnosno, bilo je na nivou inflacije za ovaj period od 36,4 odsto, a ispod rasta cijena hrane od 50,8 odsto.
Finansijski sistem proteklih pet godina okarakterisalo je to što je, kroz programe Evropa sad 1 iz 2022. i Evropa sad 2 iz 2024. godine, došlo do rasta prosječnih zarada administrativnim mjerama, a ne rastom produktivnosti, ekonomije i javnih prihoda. Istovremeno se prešlo sa sistema oporezivanja zarada na veći obim oporezivanja potrošnje, što je uticalo i na rast inflacije.
EVROPA SAD 2 JOŠ NIJE POLOŽILA ISPIT ODRŽIVOSTI
Evropom sad 1 je povećan iznos minimalne zarade na 450 eura, uvođenjem neoporezivog dijela zarade od 720 eura i ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje. Dio državnih prihoda je nadoknađen povećanjem poreza na dobit, progresivnog oporezivanja, uvođenjem dijela akciza na nove proizvode i rastom postojećih, ali i smanjivanjem šverca cigareta kroz ukidanje slobodnih zona i sivog tržišta rada. Ovim mjerama su budžeti države za 2022. i 2023. ostali u ravnoteži.
Evropom sad 2 su prepolovljeni doprinosi za penzijsko osiguranje i povećana minimalna zarada sa 450 na 600 i 800 eura. Veliki gubitak u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja treba da se nadomjesti kroz povećanje stopa PDV-a na više proizvoda i usluga, od čega najviše na hotelski smještaj, uvećanje akciza, poreza na dobitke, naknada za priređivače… i više drugih mjera. Sve te mjere izračunate su kako bi neto zarada narasla na 1.000 eura, što je bilo glavno izborno obećanje istoimenog novog političkog pokreta premijera Milojka Spajića. Međutim, izvještaji o realizaciji budžeta posljednjih mjeseci ukazuju da očekivanja Ministarstva finansija ne idu kako su planirali. Dolazi do značajnog pada glavnih prihoda u odnosu na plan za 2025. kod doprinosa, PDV-a i akciza.
Niži nivo javnih prihoda, uz pad neto stranih investicija, pad prometa u turizmu, povećanje trgovinskog deficita i zastoja u pripremi i realizaciji velikih investicija, mogu da naprave ozbiljne probleme održivosti javnih finansija i smanje izglede za uspjeh Evrope sad 2.
KRETANJE JAVNOG DUGA
Neto javni dug države na kraju 2020. godine iznosio je 3,53 milijarde eura, ili 84,5 odsto tadašnjeg BDP-a uništenog posljedicama pandemije (koji je vrijedio 4,18 milijardi). Na ovaj nivo javnog duga nema uticaj zaduženje Vlade Zdravka Krivokapića od 750 miliona eura jer je ono ostalo u depozitima.
Posljednji podaci o neto javnom dugu odnose se na mart ove godine, kada je iznosio 4,2 milijarde, ili 53,1 odsto sadašnjeg procijenjenog BDP-a od 7,9 milijardi. Međutim, iz međunarodnih institucija – MMF, Svjetske banke i EU, već su procjenjivali da se u Crnoj Gori neće desiti očekivani rast zbog većeg trgovinskog deficita i pada u turizmu.
Broj zaposlenih nije povećan, već legalizovan
Broj zaposlenih u julu 2020. godine, prema metodologiji Monstata, iznosio je 174.000, dok u istom mjesecu ove godine iznosi 282.000.
Spajić je u martu ove godine, na tribini Ekonomskog fakulteta, ukazao da nije došlo do stvarnog velikog povećanja broja zaposlenih, već da su oni iz sive zone legalizovani. On je tada naveo da je prije sprovođenja programa Evropa sad 1 i 2 u Crnoj Gori bilo 210.000 zaposlenih, dok ih je danas 287.000.
“Da li vjerujete da je za dvije i po godine otvoreno skoro 80 hiljada radnih mjesta u Crnoj Gori? Naravno da nije. To je 80 hiljada radnih mjesta koja su legalizovana”, objasnio je Spajić.
Related