U školi života svaki dan je ispit, a svako iskustvo nova lekcija.

I kao u školi, tako i u životu – nije sve svima podjednako teško ili lako. Nekome bolje ide matematika, a neko se i sa prostim računanjem bori. Neko je talentovan za jezike, dok drugi jedva poznaje i maternji. Svako igra sa kartama koje su mu dodijeljene. Genetika, materijalni status, porijeklo i mnogo drugih faktora određuje naš put.

To su samo okolnosti. One bacaju kamenje na naš životni put, ili uklanjaju prepreke. Na njih ne možemo da utičemo. Međutim, ono šta u takvim okolnostima radimo od svog života je u potpunosti stvar naše odluke i moći da izaberemo da li ćemo igrati ulogu žrtve ili borca.

Uopšte nije slučajno što su najdivniji ljudi koje poznajemo upravo oni koji su u životu pretrpjeli mnoge poraze i gubitke, upoznali patnju i ipak pronašli put iz svega toga. Te osobe su kroz sopstveni bol stekle osjećaj za tuđe muke, naučile su da razumiju i cijene borbu drugih ljudi, stekle su moć empatije, nježnosti, razvile su brižnost i ljubav za druge. Ljepota njihove ličnosti nije nešto što im je tek tako dato po rođenju. Oni su je stekli prolazeći kroz pakao.

Dobri ljudi se nisu dobri rodili. Oni su sami sebe načinili takvima – birajući da ne budu žrtve, ne predajući se.

Dobri ljudi unose svjetlost u naš život zato što su uspjeli da pronađu put iz tame

Život ih nije mazio. Rođeni su u mračnim vremenima i živjeli pod teškim uslovima, ali su uvijek nalazili način da svoju tmurnu svakodnevicu osvijetle izvlačenjem onog najboljeg iz sebe i okolnosti.

To nisu ljudi rođeni pod srećnom zvijezdom. Oni su svoju sreću sami morali da stvore, dok im je život na svakom ćošku podmetao nogu.

Neki su živjeli u siromaštvu, drugi su rano ostali sami na ovom svijetu, bez svojih najmilijih, treći su trpjeli zlostavljanje u porodici, ili su odrastali u krajnje negativnom okruženju. Šta god da je slučaj, svima njima je zajedničko da su to sve preživjeli i iz svega izašli kao osobe koje bi svako poželio u svom društvu – pune topline, ljubavi, mudrosti, osobe koje zrače svjetlošću i srećom.

Oni su morali da rade za sve ono što su ostali dobijali na gotovo i da se bore za privilegiju da žive kao sav normalan svijet. Prekaljeni tim iskustvom zasjali su kao dijamant.

Oni najjače vole, jer su najviše patili

Oni najbolje znaju kako je to kada te voljena osoba povrijedi. Zato su i pažljivi prema tuđim srcima.

Samo onaj kome je srce bilo slomljeno zna u potpunosti da ceni ljubav koju mu neko poklanja. On nikada ne može da poželi, ni da počini nekome tu bol koju je sam doživio.

Dobri ljudi na prepreke gledaju kao na prilike za razvoj

Oni ne dozvoljavaju da ih u teškim okolnostima pesimizam ophrva, jer znaju dobro da od toga nema nikakve koristi. Oni su naučili da razmišljaju pozitivno kada je najteže.

Sve što nas vuče na dno može da se sagleda kao prilika da se usavršimo, svaka prepreka na putu tako može postati stepenik koji nas približava cilju.

Njihova blagost je rođena u bolu

Njih su u detinjstvu zadirkivali zbog pjegica, debljine, cvikera, bubuljica, klempavih ušiju… Fizički nedostaci su ih doveli u nemilost okoline. Možda su zbog takvih gluposti i sitnica ostajali uskraćeni za blagodeti prijateljstva, ljubavi i topline od same mladosti.

Ali oni su sve to preživjeli i ostavili daleko iza sebe. Njihova dobrota se izrodila iz surovosti koju su iskusili na sopstvenoj koži.

Zato su oni prema drugima blagi i nježni. Oni znaju da upute lijepu riječ onome kome je najpotrebnija i pruže podršku i ohrabrenje. Oni znaju kako izgleda biti povrijeđen i ponižen. Zato ne dozvoljavaju da se iko njima blizak tako osjeća. Oni to ne žele ni najgorem neprijatelju.

Oni su preživjeli buru i sada pomažu drugima da ne potonu

U buri života oni su čvrsto riješili da prežive. Odlučili su da će biti jači od svih neprilika u koje ih život baca. Oni znaju da mogu preživjeti sve, jer su već preživjeli mnogo toga. Svaki njihov ožiljak im je podsjetnik da svaka rana može da zacijeli.

Posle svakog pada, ponosno ustaju na noge. Oni uporno prte svoj put iako im vjetar duva u lice. Ne odustaju nikada.

U životnoj trci svako obično gleda samo sebe. Ali oni koji poznaju lice patnje, vode računa o svojim bližnjima, o svojim sapatnicima i onima koji možda biju slične bitke. Od njih ćete čuti riječi ohrabrenja kada počnete da se spotičete. Oni će vam pružati ruke, kada vas tako malo dijeli od cilja, a snaga vam ponestane.