Piše: Asmir Pućurica, potpredsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore

Preležane bolesti retrogradne politike devedesetih nijesu izliječene pa ih i danas, oličene u nekim novim generacijama polupolitičara, moramo ponovo liječiti.

Logično je, kada nema šta da kaže na polju dostignuća u oblasti evropskih integracija, jer je taj proces u potpunosti zaustavljen, baštinar djela Slobodana Miloševića, gospodin Predsjednik, danas sa ponosom ističe ulogu Miloševićevih političkih podanika u Crnoj Gori devedesetih godina proteklog vijeka.

Ovoga puta, bivši predsjednik Bulatović vrijedan je pažnje aktuelnog nam predsjednika države – akcentujući upravo dosljednost jednoj politici koja nas je uporno gurala u međunacionalne sukobe i rušilačke poduhvate prema evropskim partnerima. Podsjećamo, ta dosljednost je značila dosljednost vrijednostima koje su pokrenule ratove u Hrvatskoj i BiH, izazvale hiljade nevinih žrtava i raseljenih, izazvale period sankcija i krize, sukoba na Kosovu i na kraju, umalo građanski rat u Crnoj Gori koji je spriječen odgovornom politikom crnogorske Vlade na čijem je čelu stajala Demokratska partija socijalista.

Da ne bude usamljen u svojim emotivnim podsjećanjima na devedesete, koje naročito pamte generacije manje brojnih naroda, iste vrijednosti, rame uz rame sa predsjednikom, promoviše aktuelna lokalna vlast u Pljevljima, koja je za VD direktorku Narodne biblioteke naimenovala osobu koja je u prošlosti slala otvorene poruke mržnje i netrpeljivosti prema multietničkoj i antifašističkoj Crnoj Gori.

Možda je upravo nova VD direktorka, zajedno sa Milatovićevim emotivnim podsjećanjima na mračnu crnogorsku prošlost, dio programske politike koja treba da građanima Crne Gore skrene pažnju sa zablude u koju su doveli Crnu Goru proteklih dana: Program Evropa sad 2.0. Prašinom emotivnih izliva sa porukama ljubavi prema mržnji, netrpeljivosti i ostalim proizvodima svojstvenim miloševićevskom političkom korpusu, vladajuća struktura nastoji da skrene pažnju sa činjenice da u ovom mandatu ipak neće moći da ostvare obećani program, jer bi to značio i definitivni kolaps državnih finansija, ukidanje penzija i opšti socijalni nemir.

To je, kako smo već navikli, još jedna brutalna manipulacija zarad sitnih političkih poena, a koja stvara atmosferu ohrabrenja šovinističkim grupama da stavove vršioca vlasti primjenjuju u svakodnevnici.

U ovakvoj političkoj atmosferi, u kojoj je stanje društva dovedeno u zonu ozbiljne opasnosti zbog iznesenih stavova aktuelnih političkih lidera vlasti, nemoguće je formiranje vlasti sa partnerima koje čine partije manje brojnih naroda u Crnoj Gori.

Vjerujemo da će se politički lideri istih partija odgovorno odnositi prema svojim narodima i da će cijeniti da politički interes ne može biti koaliranje sa dželatom crnogorskog građanskog društva, te da će poslati nedvosmislenu poruku aktuelnom predsjedniku i njegovim istomišljenicima da Crna Gora ne može graditi evropski put popločan vrijednostima na kojima je počivala rušilačka politika najvećeg zločinca sa jugoslovenskih prostora.

Još jednom je potvrđena teza da Crna Gora nikada nije dobila političku alternativu dugogodišnjoj proevropskoj vlasti, već opoziciju crnogorskoj multietničnosti i državnosti.