Koliko penzioni sistem zna biti okrutan, a koliko radni vijek malo vrijedi, najbolje pokazuje primjer penzionera Radojice Jelića. On je radio skoro 47 godina, a ima penziju 231,8 eura. To bi značilo da je za svaku godinu rada zaradio 4,9 eura penzije.

Zbog toga se i žalio Ministarstvu rada i socijalnog staranja i Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) jer smatra da ima pravo na veću penziju. U penziju je otišao u decembru prošle godine. Osim toga, nema riješeno stambeno pitanje.

Stekao sam pravo na starosnu penziju ispunivši oba uslova 40 godina radnog staža i 67 godina starosti. Ostvareni radni staž je u neprekidnom trajanju, počev od 15. februara 1973. godine do 30. novembra prošle godine, što iznosi 46 godina devet mjeeci i 15 dana. Privremenom rješenju na osnovu ovih podataka određena je penzija u iznosu od 231,8 eura. Nepravilno je određena visina penzije s obzirom na to da je zakonom propisano da iznos penzije sa ovakvim uslovima ne može biti ispod 55 odsto od prosječnog ličnog dohotka ostvarenog u državi. Nije pravilno izvršeno ni bodovanje zarada ličnog dohotka za period radnog staža – naveo je Jelić u žalbi.

Prosječna zarada u državi je lani iznosila 515 eura, a 55 odsto od njenog iznosa je 283 eura, što je za 50 eura više od iznosa mjesečnih primanja Jelića.

On je u žalbi naveo da je nepravilno odlučeno prilikom ocjene njegovog radnog staža preko 40 godina za period od 15. februara 2013. do 30. novembra 2019. godine, odnosno za tih šest godina i devet i po mjeseci.

Otišao sam u punu starosnu penziju bez riješenog stambenog pitanja i otpremnine iako mi je dobrim dijelom staža odbijano od ličnog dohotka za izgradnju stanova. Poznato mi je da u praksi ima osoba koje imaju manje radnog staža i duži period primanja sa Zavoda za zapošljavanje i imaju ostvarenu mnogo veću penziju i riješeno stambeno pitanje. Iz rješenja o prestanku radnog odnosa evidentirano je da sam obavljao odgovorne poslove, pa je teško shvatiti da penzija bude u visini zagarantovanog dohotka, zato zahtijevam od vas da donesete pravičnu odluku – naveo je Jelić u žalbi.

Jelić je radio u OGP Titograd, Poljoproduktu i firmi Saprom DOO. Sa firmom Saprom se tužio 17 godina i na kraju dobio spor. Tužio ih je zbog otkaza.

U vezi sa obračunom penzije Radojice Jelića poslata su pitanja Fondu PIO, ali na njih nijesmo dobili odgovore. Iz privremenog rješenja o penziji se može vidjeti da mu Fond priznaje 43 godine, dva mjeseca i 27 dana radnog staža, a ne skoro 47, koliko Jelić tvrdi da ima.

Fond je odlučio u formi privremenog rješenja, u smislu člana 19 stav 4 Zakona o upravnom postupku po kompletiranju podataka o stažu osiguranja i zaradi za period od 11. aprila 1990. do 31. decembra 1991. godine, zatim 1. januara 1995. do kraja te godine i od 1. novembra 1999. do 31. avgusta 2000. godine i korekcije staža osiguranja upisanog u radnoj knjižici – piše u privremenom rješenju Fonda koji potpisuje načelnik Milovan Živaljević.

Nije mogao da čeka usvajanje zakona

Trenutno je aktuelna priča o novom zakonu o PIO, prema kojem bi se, ako bi se usvojio u dogovorenoj formi, Jeliću makla četvrtina najgorih godina o pitanju radnog staža i u obračun bi ušle tri četvrtine radnog staža sa najvišim primanjima.

Nijesam mogao da čekam usvajanje zakona o PIO. Predao sam zahtjev za penziju jer nemam od čega da živim. Ne znam da li bi mi i za koliko bila veća penzija ukoliko bi se uračunalo 30 i više najboljih godina radnog staža – rekao je Jelić, koji od 2000. godine živi na selu. Tada je dobio otkaz u Sapromu, nakon čega je tužio firmu i dobio spor 17 godina kasnije.