Ponovo se u praksi potvrdilo da Crna Gora, u suštini, nema Ustavni sud u smislu institucije koja bi trebalo da štiti Ustav, ljudska prava i osnovne slobode. To je odavno institucija u kojoj se prelamaju politički i lični interesi, kazao je za Pobjedu advokat Veselin Radulović. 

Povod je bio rad još nepotpunog Ustavnog suda, čije sudije prije dva dana nijesu mogle donijeti odluku o usaglašenosti sporazuma o ekonomskoj saradnji između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata sa najvišim pravnim aktom države.

Naime, prema nezvaničnim saznanjima našeg lista, na sjednici su predsjednica suda Snežana Armenko, sudije Momirka Tešić i Faruk Rasulbegović glasali za pokretanje postupka ocjene ustavnosti, dok su protiv bili Desanka Lopičić, Nikola Mugoša i Jovan Jovanović. Naredni put će o ovom dokumentu moći da odlučuju tek kada u sastavu suda bude svih sedam sudija.

Izostanku konkretne odluke, prethode višemjesečni pokušaji da se sastav sud kompletira, koji su počeli još u junu prošle godine. Do danas, poslanici Skupštine Crne Gore odlučili su da to mogu dvojica kandidata koji su prošli konkursnu proceduru i saslušanja matičnog Ustavnog odbora. Tako su u dva navrata, krajem novembra i krajem decembra 2025. godine, za nove sudije Ustavnog suda izabrani raniji sudija Jovanović i dotadašnji predsjednik Državne izborne komisije Mugoša.

Takođe, i predsjednik države Jakov Milatović imao je obavezu da raspiše oglas i od prijavljenih izabere dva kandidata. Prva u nizu bila je advokatica Mirjana Vučinić, koja u dva kruga glasanja nije uspjela da dobije potrebnu većinu glasova u parlamentu. Nakon nje, stigao je prijedlog predsjednika da sudija Višeg suda Predrag Krstonijević bude onaj koji će u Ustavnom sudu zamijeniti Desanku Lopičić, koja je početkom ove godine formalno stekla uslove za penziju, ali joj je Skupština produžila to pravo na godinu. Ni Krstonijević nije uspio u prvom krugu da dobije dovoljno „ruku“ poslanika kako bi ušao u Ustavni sud, pa su sve oči bile uprte u drugi krug glasanja. Za tu potrebu, a nakon pritiska Milatovića, predsjednik Skupštine Andrija Mandić za 10. februar je sazvao vanrednu sjednicu, ali je ona pauzirana odmah nakon usvajanja dnevnog reda.

U međuvremenu, predsjednik države je završio proceduru izbora i posljednjeg kandidata za sedmog člana Ustavnog suda, a izbor je pao na sutkinju Vrhovnog suda Jelenu Ružičić. Slično nepoznatoj sudbini vanredne sjednice za izjašnjavanje o Krstonijeviću, nepoznata je sudbina i ovog prijedloga Milatovića odnosno kada bi se u plenumu moglo raspravljati o toj temi.

NIZ PROBLEMA

Izjednačen rezultat glasanja u Ustavnom sudu, ukazuje na višestruke probleme. Pored toga što bi jedno od sudija već trebalo da bude u penziji, broj sudija je nepotpun ali i paran, što bi moglo rezultirati izostankom rješenja i za druga ustavna pitanja u narednom periodu. 

A upravo je kompletiranje Ustavnog suda i njegova puna funkcionalnost jedno od preduslova za zatvaranje poglavlja 23 i 24 koja se, između ostalog, odnose na temeljna prava, pravosuđe i slobode. S obzirom na najave crnogorskih vlasti da će sva poglavlja u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji biti zatvorena do kraja ove godine kako bi se mogli nadati punopravnom članstvu od 2028, postavlja se pitanje da li ovakvi rezultati rada Ustavnog suda mogu imati ozbiljne posljedice po našu zemlju.

Prema riječima advokata Radulovića, ovo što smo vidjeli u Ustavnom sudu, preciznije nemogućnost donošenja odluke, predstavlja „logičan nastavak višegodišnje prakse kojoj svjedočimo u prethodnom periodu“. 

– To se odnosi i na praksu kada je u pitanju rad Ustavnog suda, a posebno na postupke izbora sudija tog suda. Ponovo se u praksi potvrdilo da Crna Gora, u suštini, nema Ustavni sud. Nema ga u smislu institucije koja bi trebalo da štiti Ustav, ljudska prava i osnovne slobode. To je odavno institucija u kojoj se prelamaju politički i lični interesi. Kroz izbor sudija, više puta se moglo vidjeti da političkim partijama nije cilj da u toj instituciji imaju profesionalce, ljude od integriteta koji će štititi Ustav, već ljude koji će, po potrebi, štititi njihove partijske i lične interese – ukazao je sagovornik Pobjede.

Upravo to je razlog zbog kojeg su se i Ustavni sud i Crna Gora ponovo našli u nezavidnoj situaciji. 

– Ponovo imamo slučaj da je glasanje bilo tri prema tri, i to o jednom, rekao bih, ne previše komplikovanom pravnom pitanju. Došli smo u situaciju da se u Ustavnom sudu glasa kao da je riječ o političkom skupu. A u suštini možda on to i jeste. Sudije tog suda birane su na takav način da štite partijske interese i upravo je ovaj slučaj to pokazao – dodao je on.

POLITIČKI TAOCI

Aktuelna situacija, kada se u ovoj specifičnoj instituciji nalazi šest od potrebnih sedam sudija, kako ukazuje Radulović, automatski znači da se odluke ne mogu donositi. To treba istaći zbog činjenice da u Crnoj Gori i dalje postoje opštine gdje nijesu zaokruženi izborni procesi, a trenutno ne postoji ni Državna izborna komisija, ni Centralna izborna komisija koja treba da je naslijedi. Takođe, bliži se trenutak kada zbog pregovora sa EU treba zaokružiti kompletnu legislativu i sastav Sudskog i Tužilačkog savjeta.

Na pitanje da li se sve ove obaveze uopšte mogu završiti na vrijeme, Radulović odgovara da „teško možemo imati takva očekivanja, ako želimo da budemo objektivni“.

– Čini mi se da političari i političke partije nijesu spremni da naprave taj odlučujući korak koji bi vodio uspostavljanju profesionalnih institucija. Ono što svakodnevno pokazuju jeste želja da, ne samo Ustavni sud, već i sve institucije, a to pokazuju i prema pravosuđu i prema svim drugim djelovima sistema, ne izgrade kao nezavisne. Žele da zadrže institucije koje su, nažalost, najvećim dijelom i ranije bile ekspoziture političkih partija i mjesta na kojima se štite partijski interesi – ukazao je sagovornik Pobjede.

Po njemu, neophodno je što prije sprovesti u djelo ono na čemu se deklarativno insistira već decenijama.

– Dok god ne napravimo institucije koje su jedini garant za normalno funkcionisanje sistema, za poštovanje Ustava i za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, do tada nije realno očekivati da ćemo ispuniti standarde koji se zahtijevaju za zatvaranje svih poglavlja – kazao je on.

No, i Radulović je stava da nas EU u narednom periodu neće baš mnogo „zapitkivati“ za zadovoljavanje mjerila iz poglavlja 23 i 24 u okviru pregovaračkog procesa.

– Možda će nam, zbog nekih političkih okolnosti na globalnom nivou, biti progledano kroz prste. Možda ćemo zatvoriti ta poglavlja i postati članica EU čak brže nego što se nadamo. Ali, u suštini, nećemo imati veću korist od svega toga ako ne promijenimo sistem, ako se ne uradi nešto na demontiranju ove besprizorne partitokratije, u kojoj političke partije kontrolišu bukvalno sve u državi. Samo se, s vremena na vrijeme, mijenja odnos snaga u parlamentu i na političkoj sceni, pa se postavlja pitanje koja partija ili koja koalicija u određenom trenutku drži pod svojom kontrolom ključne institucije – zaključuje Radulović u izjavi za Pobjedu.