Nestanak struje u Španiji i Portugalu 28. aprila 2025. godine dodatno je istakao hitnost modernizacije evropske elektroenergetske mreže, čija infrastruktura, u velikom dijelu, potiče još iz dvadesetog vijeka. Polovina dalekovodnih linija starija je od 40 godina, što Evropsku uniju (EU) dovodi u situaciju koja zahtijeva hitnu reakciju.

Prema izvještaju Reutersa, investicije od nekoliko hiljada milijardi (triliona) dolara biće neophodne kako bi se prilagodio rast zelene energije i povećana potražnja za električnom energijom, te kako bi se spriječili budući nestanci struje.

Generalna sekretarka Eurelectric-a, Udruženja evropske elektroenergetske industrije, Kristina Ruby, ocijenila je za Reuters da je incident sa nestankom struje bio „znak za uzbunu“.

“Pokazao je koliko je hitno potrebno modernizovati i ojačati evropsku elektroenergetsku mrežu”, naglasila je Ruby.

Osim što je zastarjela, mreža EU je izložena i sajber prijetnjama, što nalaže implementaciju digitalne zaštite kao sastavnog dijela modernizacije.

Iako je globalno ulaganje u obnovljive izvore energije gotovo udvostručeno od 2010. godine, investicije u elektroenergetske mreže stagniraju na približno 300 milijardi dolara godišnje. Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), ta cifra bi do 2030. godine trebala da se poveća na više od 600 milijardi dolara godišnje kako bi se pokrile sve potrebne nadogradnje.

Nedavni nestanak struje u Španiji, čije uzroke još uvijek istražuju tamošnje vlasti i EU, dodatno je ukazao na osjetljivost mreže u svjetlu sve veće integracije obnovljivih izvora energije i potrebe za robusnijom infrastrukturom.

Udio obnovljive energije u energetskom miksu EU porastao je na 47% u 2024. godini, sa 34% u 2019. godini, dok je udio fosilnih goriva smanjen sa 39% na 29%, prema podacima organizacije Ember.

Španija, koja planira postepeno ukidanje uglja i nuklearne energije, zabilježila je rekordnih 56% udjela obnovljivih izvora u svom energetskom miksu u 2024. godini. Međutim, brzina izgradnje vjetroparkova i solarnih projekata u oštrom je kontrastu sa dugotrajnim i složenim procesom poboljšanja mreže.

Evropska komisija procjenjuje da bi Evropa do 2050. godine trebala uložiti između 2 i 2,3 triliona dolara u modernizaciju mreže. Tokom 2024. godine evropske firme uložile su 80 milijardi eura u mreže, što je značajan rast u odnosu na prethodne godine. Međutim, analitičari iz Bruegel-a procjenjuju da bi ta cifra mogla porasti na 100 milijardi eura godišnje.

Španija i Portugal su posebno ranjivi zbog nedostatka veza sa susjednim mrežama koje bi mogle pružiti podršku u vanrednim situacijama. Evropska komisija je postavila cilj da do 2030. godine poveća međupovezanost na 15%, kako bi svaka zemlja članica mogla da uvozi najmanje 15% svojih energetskih potreba od susjeda.

Kako se udio solarne i vjetroenergije povećava, izazovi ne podrazumijevaju samo nadogradnju mreža, već i osiguranje rezervnih kapaciteta. Solarne i vjetroelektrane proizvode jednosmjernu struju, dok tradicionalne termoelektrane i nuklearni reaktori generišu naizmjeničnu struju. Da bi jednosmjerna struja bila upotrebljiva, mora se konvertovati u naizmjeničnu uz frekvenciju od 50 Hz, koja je standard u evropskim mrežama. U slučaju naglog pada proizvodnje, rezervna naizmjenična struja postaje ključna za održavanje stabilnosti mreže i sprečavanje nestanka struje.

Planovi Španije za zatvaranje svih sedam nuklearnih reaktora do 2035. godine i oslanjanje Portugala na samo dvije rezervne elektrane dodatno naglašavaju potencijalne rizike po energetsku sigurnost regiona. Slično tome, Velika Britanija je 2019. godine pretrpjela prekid napajanja kada je udar munje, u kombinaciji sa drugim tehničkim problemom, doveo do pada frekvencije mreže. Od tada, zemlja je značajno investirala u skladištenje energije baterijama, koje trenutno ima kapacitet od 5 GW, a do 2030. godine planira se povećanje na 50 GW. Ipak, prema podacima Evropske asocijacije za skladištenje energije, Evropi će biti potrebno 200 GW kapaciteta za skladištenje do 2030. godine.

Kako bi se obezbijedila stabilnost i pouzdanost elektroenergetskog sistema u eri sve veće dominacije obnovljivih izvora, modernizacija mreže postaje pitanje ne samo energetske tranzicije, već i ekonomske i sigurnosne stabilnosti cijelog kontinenta.