Radnici Rudnika uglja koji su dobili stanove prije pet godina u takozvanoj „Rudničkoj zgradi“, muku muče kako bi iste otplatili jer im je mjesečna rata i do 300 eura. Posebno su u teškom položaju bivši radnici ove kompanije koji su otišli u penziju i čije penzije se kreću do 500 eura. Iako nespremni da javno pričaju o problemima koji ih tište, bivši rudari kažu da u poslednje vrijeme većina traži da se rok za otplatu stanova produži sa deset na 15 godina, kako bi rata bila niža.

-Mnogi od penzionisanih radnika nemaju od čega da živi jer im je rata za otplatu stana viša od polovine penzije. Posebno je teško onim penzionerima koji izdržavaju nezaposlenu djecu ili čak i maloljetnu unučad. Praktično dovedeni smo na prosjački štap zbog stanova koje smo dobili na otplatu – navodi se u saopštenju grupe penzionisanih rudara – stanara „Rudničke zgrade”.

Predsjednika Sidnikata Rudnika uglja Miloša Obrenića kaže da je za takav položaj zaposlenih ili bivših radnika odgovoran nekadašnji predsjednik borda direktora kompanije Predrag Bošković, koji se trenutno nalazi na poziciji ministra odbrane. Obrenić ističe da je zgrada u kojoj se nalaze stanovi za rudare preskupa i da praktično niko sa sigurnošću ne može da kaže koliko je koštala njena izgradnja. Prema njegovim riječima kvadrat stana u ovoj zgradi košta preko hiljadu eura, što je, kako ocjenjuje za pljevaljske prilike neprihvatljivo.

-Smatram da je sadašnji ministar odbrane Predrag Bošković, a nekadašnji direktor Rudnika uglja, napravio pravi zločin prema zaposlenim i Rudniku uglja. Sadašnji stanari, koji otplaćuju mjesečnu ratu u iznosu do 300 eura, za isti novac mogli da biraju gdje će širom Crne Gore da kupe daleko bolji stan, a nasuprot tome dobili su stanove na najzagađenijoj lokaciji u Pljevljima. Poznato mi je da stanovi solidarnosti, koji se grade u Podgorici ili Budvi, koštaju po metru kvadratnom do 650 eura. U Pljevljima, u ovoj zgradi kvadrat je 1.200 eura. Podsjećam da je Rudnik uglja za ovu zgradu imao čak svoj plac, pa s pravom pitam gdje su potrošene pare i ko ih je potrošio – ističe Obrenić i poručuje Boškoviću da zbog onoga šta je učinio zaposlenim u Rudniku uglja nikada nebi trebao da dođe u Pljevlja.

Priča o izgradnji stanova za rudare počela je 2010. godine u oči lokalnih izbora održanih 23. maja. Predrag Bošković je 21. maja 2010. godine saopštio da se više radnicima neće djeliti stambeni krediti, kako bi se stanovi kupovali van Pljevalja, već da će se graditi moderna zgrada sa 80 stanbenih jedinica. Rudari su ipak tek 2015. godine uselili u stanove, a odmah su usledile žalbe na kvalitet izvedenih radova.

Pare otišle na finsiranje ženskog rukometa

Miloš Obrenić navodi da je ogroman novaciz Rudnika uglja ulagan u finasiranje ženskog rukometa i da je u to vrijeme Predrag Bošković predvodio Rukometni savez Crne Gore.

– Najvjerovatnije da su i pare od rudarskih stanova potrošene na rukometašice. Svaka reprezentacija koja bi bila finansirana parama Rudnika uglja postigla bi uspjeh, pa da je Bošković tada poveo i 11 čobanica iz Bobova, sa tolikim sredstvima i one bi postale prvakinje svijeta – ističe Obrenić.