Pljevljaka Ivana Iva Ševčenka mnogi smatraju jednim od pionira crnogorske novinske karikature koji je u doba SFRJ skretao pažnju na i danas izražene društvene anomalije.

Na svojstven način, ukazivao je na anomalije u društvu, državi i gradu u kojem je živio.

Iako je za vrijeme kratkog života uradio više od dvije hiljade karikatura, ime pljevaljskog umjetnika danas se ne može naći ni na jednom sajtu u kojem se govori o istorijatu karikature u Crnoj Gori.

Poznati pljevaljski publicista i kulturni radnik Dragan Paldrmić kaže da je malo bilo karikaturista koji su u socijalističko vrijeme iznosili stavove o društvu i društvenoj problematici na način kako je to radio Ševčenko.

“Kad pogledate njegove karikature, vidite da se bavio svim onim temama koje nas i danas okupiraju. Još u to vrijeme skretao je pažnju na ono što danas zovemo nepotizam, korupcija, ekologija, ljudska prava. U fokusu mu je bio obespravljeni radnik koji je uvijek bio žrtva sistema, kao i ugroženost životne sredine. Njegove karikature ni danas ne gube na aktuelnosti. Pored njegovih karikatura nije potreban bolji podsjetnik da se kod nas u stvari ništa nije promijenilo, a u momentima pojedine njegove karikature mogu da posluže kao svojevrsni istorijski izvor“, rekao je Paldrmić, izdavač monografije o najpoznatijem pljevaljskom karikaturisti.

Ševčenko je umro 1995. u 56 godini. Nosio je ime svog djeda, admirala ruske carske flote koji je sa suprugom i sedmoro djece pobjegao u Srbiju 1918. godine.

Rano je ostao bez oca koji je pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo 1946. kada je Ivo imao sedam godina.

“Svoju sklonost ka ilustrovanju iskazao je još kao učenik crtajući svoje drugove, a kasnije i saigrače iz Fudbalskog kluba Rudar. Prvu svoju karikaturu, portret pljevaljskog fudbalera Beća Durutlića, objavio je 1963. u Pljevaljskim novinama. Njegova posljednja karikatura je takođe portret Pljevljaka Ranka Jakića, vlasnika Foto Boni, sa kojim ga je zbližila ljubav prema fotografiji. Odmah čim je početo da se bavi karikaturom, pozvan je da radi u tadašnjem Titogradu, u Pobjedi. Odbio je taj poziv ne želeći da napusti Pljevlja“, priča Paldrmić.

Tvrdi da su njegove karikature i ideje često plagirali drugi karikaturisti.

“Svojevremeno je radove slao na razne konkurse, a onda se dešavalo da se te karikature objave pod tuđim imenom. Ivo je sve to trpio, ali je to dosta uticalo na njegov život. Malo ljudi zna da je karikaturu ‘Pljevlja – krava muzara’ Ševčenko uradio krajem osamdesetiih godina prošlog vijeka. Kasnije je ova karikatura mnogo puta zloupotrebljena i plagirana“, kaže Paldrmić.

Ševčenko nije pristajao da bude salonski karikaturisa zbog čega je i često bio cenzurisan.

“Kada bi na karikaturi osvnuo dopisan tekst, znalo se da je došlo do intervencije kako bi se ublažio smisao. Govorio je da ne priznaje karikaturu sa riječima i nije volio da mu takve karikature objavljuju. Dešavalo se i da mu preotmu karikaturu ili je potpišu drugim imenom koristeći njegovu slabost, jer je zbog buntovnog duha stalno bio u nemilosti tadašnjih vlasti. Zato je uglavnom bio bez stalnog zaposlenja i vječiti honorarac, a zbog jedne satirične priče bio je osuđen na uslovnu kaznu zatvora do godinu”, ističe Paldrmić.

Radio je serijale na temu Termoelektrane Pljevlja, upozoravajući na posljedice na zdravlje stanovnika.

“Zajedno sa Canom Janićijevićem palio je ekološke alarme još dok ekološka država nije ni postojala. Saradnja sa Canom rezultirala je izložbom ‘U duši me guši’, prvoj na temu ekološke zaštite u Crnoj Gore i šire“, kazao je autor njegove monografije.

Osim karikaturom, bavio se i fotografijom. Bio je prvi fotograf Pljevaljskih novina. Radio je razne reklame, crtao logotipe tadašnjih društvenih preduzeća.

Bavio se i humanitarnim radom, šahom i enigmatikom i bio dio ekipe koja je osnovala Dane humora i satire koji se svake godine održavaju u Pljevljima.

Povreda ga izbacila iz “Partizanovih beba”

Ševčenko je dobitnik brojnih priznanja i nagrada za rad.

Dobitnik je Ježeve nagrade za karikaturu i dva puta nakrade Pivo Karamatijević. U njegovu čast, na Danima humora i satire 1996. i 1997. uručena je nagrada za karikaturu koja je nosila njegovo ime.

Ševčenko je bio i dobar fudbaler, ali ga je povreda omela da zaigra u generaciji “Partizanovih beba“, koja je kasnije igrala u finalu Kupa šampiona.

Igor ide očevim stopama

Ivanov talenat naslijedio je njegov sin, Igor Ševčenko, takođe poznati pljevaljski karikaturista.

“Rijetko bih ga vidio da crta karikature. Radio je obično rano ujutro, na miru, uz obavezno uključen radio i emisiju ‘Beograde, dobro jutro’, ili neku tihu muziku. Sjećam se, u prvom razredu osnovne škole bilo je obavezno upisati zanimanje oca. Moji drugovi iz klupa su redom pisali neka ‘normalna’ zanimanja: vozač, pekar, rudar, ljekar…, a ja sam morao napisati – karikaturista. Bilo me je sramota, nisam znao šta je to, a tek moji školski drugovi. Kad je čuo za slučaj iz škole, Ivo je počeo da me uvodi u svijet karikature i svakodnevno učio o tajnama tog zanata”, kaže Igor.