Predstavnici Nevladinog udruženja „Pljevaljski sir” zatražili su sastanak sa ministrom poljoprivrede Aleksandrom Stijovićem, kako bi razriješili situaciju oko sertifikacije pljevaljskog sira. Kako saopštavaju iz ovog udruženja agonija oko dodjele sertifikata za pljevaljski sir traje već četiri godine i ne nazire joj se kraj. Za to vrijeme, tvrde iz udruženja, trpe proizvođači dok su na dobiti oni koji zloupotrebljavaju ime najpoznatijeg pljevaljskog proizvoda.

Ni nakon četiri godine od dobijanja specifikacije, do dana današnjeg ne nazire se rješavanje problema dobijanja sertifakata za članove našeg udruženja, a mi proizvođači Pljevaljskog sira bez sertifikata ne možemo proizvoditi sir kao brend sa zaštićenom oznakom geografskog porijekla – kaže predsjednica udruženja „Pljevaljski sir” Milojka Kušljević uz pojašnjenje da je sir bio nešta po čemu su Pljevlja bila prepoznata od davnina. Ona je poručila da bi sadašnjim proizvođačima sira pripala čast da zaštite i standardizuju proizvod, koji je kao takav prenošen s koljena na koljeno, bar nekoliko vjekova.

Možemo reći da je sir bio osnovna životna namirnica stanovnika ovog kraja, a i šire. Nama proizvođačima proizvodnja sira predstavlja izvor prihoda. Od prodaje sira živimo, školujemo djecu, plaćamo poreze, vraćamo kredite – kazala je Kušljević.

Iz udruženja poručuju da je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović u Pljevljima, maja 2017. godine, kazao da je pljevaljski sir drugi zaštićeni proizvod u Crnoj Gori.

-Javno nam je obećao da će ministarstvo plaćati internog kontrolora na period od dvije godine. Krajem 2017. i početkom 2018. godine obraćali smo se sertifikacionoj kuću „Monteorganika”, da bi konačno otpočeo proces sertifikacije sira iz Pljevalja. Predstavnici našeg udruženja su nekoliko puta sa tadašnjim internim kontrolorom, a na poziv ministarstva i Monteorganike, imali zajedničke sastanke, a sve sa ciljem da bi proces sertifikacije konačno otpočeo, i da bi se obezbijedila obećana nadoknada za internog kontrolora od strane ministarstva – kazala je Kušljević i naglasila da bi kilogram Pljevaljskog sira trebao da košta najmanje četiri eura, a da bi se do te cjene došlo treba spriječiti da se mnogi sirovi, sa drugih terena, nazivaju pljevaljski.

U Pljevljima cijena sira kreće se od 2,8 do 3,5 eura. Imam informaciju da se sir, pod imenom „Pljevaljski”, u Ulcinju prodaje po cijeni od 2 eura. Da postoji sertifikacija, na svakom proizvodu pisalo bi da li se radi o Pljevaljskom siru, a tu bi se odmah nalazilo i rješenje sa imenom proizvođača. Znači ne bi moglo da se vara – kazala je Kušljević.

Prekinuli vođenje dokumentacije

Nas 12 proizvođača od 31.12.2019. godine vodimo urednu dokumentaciju, koja se nalazi kod internog konrolora. Interni kontrolor je pravio periodične izvještaje posjeta našim gazdinstvima. Nastavljamo sa radom i vođenjem papirologije i prvih mjeseci 2020. godine, a prekidamo u aprilu te godine jer postaje očigledno da predstavnike Monteorganike i tadašnje predstavnike Ministarstva poljoprivrede ne interesuje proces sertifikacije Pljevaljskog sira – kaže Milojka Kušljević i podvlači da od sertifikacije Pljevaljskog sira zavisi životni standard mnogih porodica u Pljevljima.