Slavka Maksimović: Borbenost u životu i na tatamiju

    4 godine pre 1079 pregleda Izvor: pvnovine.com

Pregršt medalja, priznanja i odlikovanja nanizale su se tokom četrdeset godina sportske karijere naše sugrađanke Slavke Maksimović. Brojne generacije pamte je kao izuzetnog pedagoga, vrsnog prosvetnog radnika i posvećenog trenera, Majstor je karatea 4. dan, već trideset godina radi kao profesor fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi „Ristan Pavlović“ i ima zvanje višeg savjetnika u prosvjeti. Majka je dvoje odrasle djece. Sin Boris završio je informatiku i bavi se programiranjem, a kćerka Ružica krenula je njenim stopama, jedna je od najuspješnijih karatista države, diplomirala je na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, predaje fizičko vaspitanje i trener je u KK „Potoci“.
Slavka je zvanje nastavnika stekla nakon završene Više škole u Nikšiću, a studije je kasnije završila na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Beogradu. Iza svega što je postigla stoji veliki trud, rad i odricanje, a prije svega velika želja da se bavi onim što voli, ističe Slavka. Uspjela je da u životu uspostavi ritam u kome stiže sve, jer je u isto vrijeme morala biti majka i supruga, odgajati djecu, raditi kao nastavnik u školi, biti trener i takmičar.

-Svu svoju energiju i snagu, pored porodice, usmjerila sam na sport. Svakako da sam imala veliku pomoć i podršku porodice, a prije svega roditelja koji su mi pomagali u odgajanju djece. U jednom periodu sam u isto vrijeme počinjala da radim, kući sam imala malu djecu, završavala sam studije i osnivali smo klub. Bilo je mnogo prepreka, a društvo puno predrasuda prema ženi u ovom sportu. Prevelika su odricanja u ovome čime sam ja izabrala da se bavim, malo je slobodnog vremena, a svaki izlazak i slobodno vrijeme podređeni su vježbanju – iskrena je Slavka, koja zahvaljujući sportu i u pedesetim godinama izgleda vitko i svježe.

Karateom je počela da se bavi davne 1978. godine, a njeni počeci vezani su za Karate klub „Pljevlja“ i trenera Envera Belog Hrapovića. Tokom uspješne takmičarske karijere bila je pojedinačni i ekipni prvak Crne Gore u borbama i katama, a najveći takmičarski uspjeh je 4. mjesto na prvenstvu Jugoslavije u borbama I 5 ekipno u katama. Trenerskim poslom bavi se već 38 godina, a bila je trener u KK „Pljevlja“, „Mladost“, „Ris“, da bi 1996. godine na inicijativu njenog brata Slaviše Papića pokrenuli KK “Potoci”

– Počela sam da teniram sa 15 godina, prije toga bavila sam se rukometom. U to doba u Pljevljima nije bilo mnogo sportskih dešavanja i klubova, a kada je Beli Hrapović osnovao karate klub, ne samo djeca već i odrasli počeli su da se bave ovom drevnom vještinom. Tako sam i ja sa bratom počela da treniram. Nije to bilo jednostavno, jer sam bila djevojčica i mogla sam da trneniram jedino ako je i on trenirao, zato što za naše roditelje u to vrijeme nije bilo prihvatljivo da idem sama sa Radosavca, gdje smo živjeli, na trening u grad – priča Slavka, koja je i višestruki pojedinačni i ekipni prvak MOSI, te najuspješniji sportista iz našeg grada na ovim igrama.

Poslednjih trinaest godina Slavka je selektor kadetsko juniorske muške reprezentacije Crne Gore sa svjetskom licencom, bila je selector i reprezentacije Srbije i Crne Gore, a na toj poziciji bilježi sjajne rezultate. Proglašena je za najuspješnijeg sportskog radnika Pljevalja, dva puta za najuspješijeg sportistu, dobitnik je Novembarske nagrade 1989. godine kao istaknuti sportista. Dobitnik je plakete Školskog sportskog saveza za najuspješnije profesore fizičkog vaspitanja i jedan je od organizatora svih školskih sportskih takmičenja u našem gradu, vodi školske sportske ekipu čija je škola na drugom mjestu svih osnovnih škola u državi i predsjednik Opštinskog školskog sportskog saveza. Slavka priznaje da je dugogodišnji rad sa djecom naučio mnogo čemu, te dodaje da nikada nije bila pretjerano stroga, ali se disciplina kako na časovima tako i na treningu uvijek podrazumijevala. Kroz sport je proputovala sve balkanske zemlje i obišla veliki broj evropskih zemalja, a iskustva sa evropskih i svjetskih prventava primjenjuje svakodnevno u svom radu, jer se, kako ističe, u karateu mora stalno usavršavati i ići u korak sa velikim mečevima i šampionima, kako bi se takmičari unapredili.

– Kada sam ja bila takmičar karateom se bavilo iz ljubavi i želje za vježbanjem te drevne borilačke vještine iz Japana i nije bilo mnogo takmičenja, a sada je karate više takmičarka disciplina. Postoji razlika i u tehničkom smislu, karate se godinama modifikovao kako bi bio što približniji sportskom takmičenju bez povređivanja i dalje se prilagođava kako bi kao sport bio atraktivniji laicima i gledaocima – kaže Slavka, koja je po jednom od zapisa prva žena majstor karatea u Crnoj Gori. Slavka ističe važnost bavljenja sportom kod djece, te smatra da je važno što ranije djecu uputiti i zainteresovati za sport, posebno danas u vrijeme modernih tehologija i društvenih mreža koje okupiraju pažnju djece.

– Važno je da djeca od malih nogu imaju što više fizičke aktivnosti. Karate je jedan od bazičnih sportova za razvoj dječijih psihofizičkih sposobnosti. On jednako razvija fizičke i psihičke sposobnosti djece, zahtijeva posebnu discipline, odgovornost i koncentraciju. Kada se osvrnem na svoj rad sa djecom, najponosnija sam na to što su svi moji takmičari danas kvaliteni odrasli ljudi, koji su uglavnom završili fakultete i odlični su u onome čime se bave – ističe Slavka.

Kroz KK „Potoci“ prošao je veliki broj djece iz našeg grada. Kada je prije više od dvadeset godina klub počeo rad upisivano je i po 50 članova odjednom, a najbolje rezultate takmičari su bilježili u periodu od 2000. do 2012. godine. To su, prema Slavkinim riječima, za klub bile najbolje godine, veliki broj takmičara je bio u sastavu reprezentacije. „Potoci“ imaju blizu 40 balkanskih medalja, medalju sa mediteranskog prvenstva i svjetsku studentsku medalju. Klub je već 15 godina organizator najveće sportske manifestacije u našem gradu – Internacionalnog turnira „Pljevlja Open“. Do sada je kroz ovo takmičenje prošlo više od 10 hiljada takmičara iz 10 država, a na njemu su nastupili i najkvalitetniji karatisti okruženja. Slavka dodaje da bi trebalo više pažnje posvetiti sportovima bez lopte, a karate je najmasovniji sport u svijetu. Smatra da se godinama ulaže samo u neke grane sporta i pojedince iz našeg grada, što pokazuju i dugogodišnji izbori najuspješnijih iz oblasti sporta. Od osnivanja kluba treninzi se održavaju u fiskulturnoj sali OŠ „Ristan Pavlović“. Iako je sala renovirana i opremljena Slavka ističe kao problem to što nije prilagođena za vježbanje karatea.

– I pored dugogodišnjeg bavljenja ovim poslom nijesmo uspjeli riješiti pitanje sopstvenog prostora za vježbanje, a takvi prostori postoje, međutim nijesmo naišli na razumjevanje odgovornih za to – ističe Slavka.

Osim toga, ustaljeni problem je što se takmičari stalno iznova moraju stvarati, jer djeca nakon završene srednje škole napuštaju matični klub i uglavnom prekidaju treniranje, jer odlaze u veće sredine na studije. Veliku zahvalnost za uspjeh kluba Slavka duguje svim takmičarima, kćerki Ružici, kao i roditeljima takmičara koji imaju veliko povjerenje u njihov rad i trud.