Berlin je ogroman. Saobraćaj nikada ne staje na širokim avenijama izgrađenim na hektarima nekada brisanog prostora kod Berlinskog zida, a zabava u uličicama popularnih četvrti. Živo je čak i ispod asfalta i pločnika.

Ispod grada prostiru se kilometri i ari katakombi, prolaza, podruma i skladišta. Najveći dio je zaboravljen, a jedan je nepristupačan.

Autori projekta Nebo pod Berlinom su za prvu izložbu pripremili ogroman prostor u zasvođenim tunelima podrumskog sistema nekadašnje vinarije u kvartu Fridrihšajn. Planiraju dvije izložbe godišnje.

Prva je nedavno otvorena i spektakularna je. Umjetnici su dobili prostor u 12 prostorija veličine hale da postave svoje izložbe – predmete, zvuk i svijetlo. Lokacija je bila tajna do 48 sati pred početak, a ulaz je bio otvoren samo pozvanima.

Tajnovitost pri otvaranju takvih događaja u Berlinu nije bez presedana. Noćna scena glavnog grada Njemačke je internacionalizovana i premijere su uglavnom rasprodate.

Odabrani gosti prve noći izložbe će za iduću premijeru „negde u najdubljem berlinskom mraku“ smjeti da pozovu jednog gosta. Tako organizatori osiguravaju prolaz konoserima umjetnosti i izbjegavaju poznato društvo sa crvenog tepiha.

Umjetnici i umjetničke grupe, njih 14, su smislili postavke koje posebno dobro djeluju u podrumskom mraku.

Li Zahvic (Leigh Sachwitz), berlinska doseljenica iz Škotske, napravila je providnu kuću. Unutra, a vidljivo spolja, audio i video sadržaj prati lanac asocijacija prema sjećanjima iz detinjstva.

Njemačka modna kreatorka Carocora – Karolin Kora Koler (Carolin Cora Kohler) – je sa švedskim digitalnim umjetnikom Svenom Sauerom postavila delikatnu scenu sa balonima koji „obučeni“ u tanku odeću plutaju poput duhova. Postavka je kritika lošeg statusa njegovatelja.

Arhitetka Margareta Hese (Hesse) je posjetiocima postavila svjetlosne klopke iscrtane laserima.

U prostoru slikarke Julije Sosinske (Julia Sossinka), čuvene po impasto djelima, posjetioce čeka gigantska trodimenzionalna konstrukcija od boja, a kod muzičara i audiovizuelnog umjetnika Borisa Aketa (Acket) od svjetlosti.

Koga oblici, boje, svijetlo i zvuk zamore, opuštajući odmor će pronaći sa Svicima muzičkog studija Kling Klang Klong. Tu mrak razbija samo 300 vještačkih svjetlećih bubica, a tišinu meki zvuci morskih talasa koji se valjaju nevidljivom plažom.

Po večeri, na izložbu može da uđe 199 posetilaca – karte su od premijere dostupne u prodaji.