Nepristrasna upotreba sporazuma o priznanju krivice između tužilaca i optuženih, praćena strogom sudskom kontrolom, može dalje jačati kredibilitet i efikasnost krivično-pravnog sistema, kazao je šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Aivo Orav.

On je na konferenciji ,,Prečica pravde- rezultati i efekti primjene sporazuma o priznanju krivice”, kazao da je krajnji cilj reformi pošteno, nezavisno, profesionalno i efikasno pravosuđe kako bi svi građani mogli da uživaju jednaka prava i pristup pravdi.

Kako je kazao, moraju se preduzeti konkretne mjere za ograničavanje upotrebe pregovora o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se povećala transparentnost i vjerodostojnost reakcija sudstva na organizovani kriminal i korupciju doslednijom politikom sankcionisanja.

-U godišnjem izveštaju za prošlu godinu primijećeno je da upotreba sporazuma o priznanju krivice i dalje vodi blažim kaznama u slučajevima organizovanog kriminala – rekao je Orav.

Generala direktorka za pravosuđe Maja Laković – Drašković kazala je da ovaj institute sporazumnog priznanja krivice u crnogorsko krivično zakonodavstvo uveden s ciljem da dovede do bržeg okončanja mnogih krivičnih postupaka i smanjenja troškova, a da se pri tom, ipak ne ugroze interesi zakonitosti i pravičnosti.

Kako je kazala, pravna priroda sporazuma o priznanju krivice je takva da sam okrivljeni slobodnom voljom prihvata ponuđene uslove.

Prema njenim riječima, predlog za zaključenje sporazuma o priznanju krivice državni tužilac može dati osumnjičenom, okrivljenom i braniocu odnosno osumnjičeni, okrivljeni i branilac mogu državnom tužiocu predložiti zaključenje takvog sporazuma. U  protekloj godini, kako kaže, u predmetima u kojima je došlo do zaključenja sporazuma o priznanju krivice, vrijednost oduzete imovinske koristi stečene krivičnim djelom je više od 32,5 miliona eura.

Izvršna direktora CEMI-a Ana Nenezić kazala je da praksa pokazuje da u predmetima visoke korupcije ima najmanje elemenata pravičnosti ako se sagleda blaga kaznena politika, koja u konačnom nije dovela do do većeg broja slučajeva pravoznažnog trajnog oduzimanja imovine.

-Od 2010. do 2019. broj zaključenih sporazuma o priznanju krivice je u konstantnom porastu. U predmetima organizovanog kriminala smatramo da je potrebno donositi prijedlog o privremenom oduzimanju imovine – kazala je Nenezić.

Ivan Vukčevic koordinator pravnih poslava u CEMI-ju kazao je da je ispravna primjena ovog instituta važna za cjelokupan sistem reforme pravosuđa, a samim tim, kako je dodaoi za povećanje povjerenja građana u integritet pravosudnog sistema.

Svetlana Vujanović sudija Vrhovnog suda na jučerašnjoj konferenciji govorila je o nedostacima zakona i prakse.

-Sud ima krucijalnu ulogu u sporazumima o priznanju krivice. Pozicija ostećenog je potpuno marginalizovana. Ako je nešto dobro proizašlo iz sporazuma, ako je postupak brz i dobili smo pravičnu sankciju, onda je to dobro urađeno i u sudu i u tužilaštvu. Ako je nešto loše i podložno kritici samo je odgovoran sud. Sud ima kricijaln ulogu kod sporazuma, svi oni drugačije misle, ne znaju svoju sudijsku dužnost – kazala je Vujanović.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ocijenio je da je sporazum o priznaju krivice postigao svoj cilj i da su njegovi rezultati znatno bolji „od redovnog i kontradiktornog postupka u uporednim slučajevima, nego inače da ih nije bilo“.

On je kazao da je u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) od 1. januara do 1. decembra 2019. godine podignuta 21 optužnica potiv 137 osoba.

Advokat Zdravko Begović smatra da je institut sporazumnog priznanja krivice cjelishodn.

On je kazao da je zaključio dosta sporazuma, a da u svim predmetima koji se tiču koruptivnih krivičnih djela, gdje je pribavljena protivpravna imovinska korist, nijedan sporazum o priznanju krivice se ne može zaključiti a da tužilac prvo ne insistira na tome da mora da se nadoknadi šteta koja je pribavljena protivpravnom imovinskom koristi.