Na prvoligaškoj sceni bilo je klubova koji su na ovaj ili onaj način obilježili jesen – Budućnost je dominantno stigla do prvog mjesta, Podgoricu kao debitanta prati epitet najprijatnijeg iznenađenja, od nekih se očekivalo više, dok za Rudar može da se kaže da je neka vrsta fenomena.
Nekoliko dana pred početak lige, Pljevljaci nijesu imali
ni trenera ni ekipu, a polusezonu su završili u sigurnoj zoni, sa šest
pobjeda i tri remija. Timu kojem je prognozirana uloga fenjeraša
premašio je sva očekivanja i iza sebe ostavio Grbalj, Petrovac i Kom.
Velike
zasluge za dobre rezultate pripadaju treneru Edisu Mulaliću, igračima i
sportskom direktoru, fudbalskoj legendi iz Pljevalja – Damiru Čakaru.
–
Lako je sada pričati – imamo 21 bod, nalazimo se van opasne zone, sedmi
smo na tabeli… Treba se, međutim, vratiti na 26. ili 27. jul, da se
podsjetimo gdje smo tada bili – rekao je Čakar za Arenu, počevši priču o
trnovitom putu koji je zajedno sa ekipom prošao u posljednjih pola
godine.
– U predvečerje novog prvenstva nijesmo imali ništa – ni
trenera, ni igrače. Prijatelji su mi govorili: Što će ti to, mnogo je
problema, zašto ulaziš u priču…? Ja sam hrabar čovjek, a Rudar je klub
koji mnogo volim. Na stadionu pod Golubinjom sam praktično rođen. Tu sam
fudbalski prohodao, tu su igrali moj otac i stric. Osjećao sam moralnu
obavezu da pomognem. Da dam cijelog sebe. Zato sam prihvatio poziv.
Ispalo je super, ali samo ja znam kroz kakvu fudbalsku golgotu sam
prošao – ističe Čakar.
Govorio je maltene u jednom dahu:
–
Ušli smo u takmičenje nakon pomoći Rudnika uglja, opštine i Prve banke,
ali novac koji smo potrošili je najminimalniji. Ne znam da li je u rangu
mjesečnog budžeta recimo Budućnosti i Sutjeske. Vukli smo probleme, ali
smo se nosili sa njima, uspijevali da ih prebrodimo zahvaljujući
entuzijazmu, volji, želji, pravoj grupi momaka. Na kraju igrači nijesu
dobili posljednju platu, a oni su za mene istinski šampioni. Što su
postigli, a u kakvim okolnostima su igrali – zaslužili su mnogo više od
te konstatacije. Za mene su fudbaleri na prvom mjestu. Ne ide da ne budu
plaćeni. Poslali smo pozitivnu poruku, a nadam se da će grad, u
krajnjem i država, takođe i sponzori naći prostora i razumijevanja da
pomognu Rudaru koji je osvajač trofeja, bitan klub u Crnoj Gori. Ovako
više ne ide. Neću svoje zdravlje da dovedem u pitanje zbog svega što sam
prošao od ljeta – naglasio je prvi operativac Pljevljaka.
Od
upućenih u dešavanja pod Golubinjom moglo se čuti da je Čakar davao svoj
novac kako bi se prebrodili trenuci finansijske krize tokom jeseni.
Igrači su nerijetko davali izjave da je upravo on jedan od stubova kluba.
–
Postoje naznake da će doći bolje vrijeme, a to od srca želim, tome se
nadam. Da zadržimo igrački kadar, dovedemo pojačanja, prođemo kompletne
pripreme, budemo stabilan klub, vremenom da se vratimo na staze stare
slave, opet da se borimo za vrh tabele, trofeje, Evropu… Bilo bi pogubno
da izostane podrška, da se vratimo pet koraka unazad, bojim se da bi
onda i budućnost Rudara bila upitna. Po prirodi sam optimista i vjerujem
u bolje sjutra. U suprotnom, teško da bih mogao da nastavim u ovakvim
okolnostima – poručio je nekadašnji fudbaler Rudara, Budućnosti,
Partizana, Sutjeske, Mogrena i francuskog Šaterua, te bivši
reprezentativac Jugoslavije.
Možete li otkriti formulu ovakvog učinka ekipe?
– Ne mogu, ne zato što neću, nego zato što ne znam. Nema formule. Radili smo časno i pošteno, a to nam se vratilo kroz rast ekipe i rezultate. Ja sam neko ko može da priča o fudbalu 24 časa. Bio sam uz stručni štab i igrače. Oni su najviše zaslužni za sve ovo. Ne mogu da kažem da je Telekom 1. CFL kao Bundes liga, ali ima svoj kvalitet. Volio bih da vidim toga ko će početi šampionat onako kako smo ga mi počeli, a da nakon svega osvoji 21 bod. To je za poštovanje. Za igrače koje smo doveli mislilo se da su ,,fudbalski mrtvi“, a oni su pokazali da vrijede. Pokazali su kvalitet – ljudski i igrački. Siguran sam da ćemo biti još bolji, ukoliko se klub podrži finansijski – zaključio je Čakar.
Pročitajte još