Agonija penzionera, istih onih ljudi koji su svojim radom izgradili ovu državu koju naše generacije nemilosrdno i pohlepno harče, nastavljena je i nakon smijene vlasti 30 avgusta 2020 godine.

Ništa se za taj najugroženiji sloj naših građana nije promijenilo na bolje. Naprotiv, njihove nepravedno određene penzije sada vrijede još manje uslijed inflacije koja sve više uzima maha.

Firme koje su im oteli i opljačkali pljačkaškom privatizacijom nisu u fokusu interesovanja ni pravosudnih instanci niti političkih elita. Dugogodišnje neusklađivanje penzija tj. diskriminatorski odnos države nikoga ne zanima. Izbačeni su i iz razvojnih programa nove vlasti pa je program Evropa sad postao kamen oko vrata umjesto pojas za spašavanje i preživljavanje.

Dok cijene nekontrolirano skaču preko 16.000 penzionera koji imaju minimalnu penziju od 150 eura planiraju očajnički potez – blokadu saobraćajnica. Protesti koje su organizovali u prethodnom periodu nikome od političkih subjekata nije bio intresantan, simboličan gest prikupljanja pomoći narodnim poslanicima koji mjesečno uzimaju i po 15 njihovih penzija nije im udario na obraz, očajnički pozivi da im se pomogne jer bukvalno nemaju za hljeba, lijekova.. istrenirana navijačka javnost ignoriše.

Ostavljeni od svih, nikome intresantni (do izbora), nemoćni da skupštinu gađaju kamenicama i bakljama, ideološki i nacionalno neutralni, penzioneri biju svoju posljednju bitku, bitku za očuvanje dostojanstva i prava na običan, prosječan život dok svakodnevno gledaju novoformiranu bahati elitu kako uživa i koristi plodove njihovog rada i zalaganja. Ono malo objekata od opustošenih firmi koje nisu bile intresantne organizovanom kriminalu u vidu kumovske i partijske privatizacije gledaju sa tugom u očima kako propadaju.

Zaista bi bilo licemjerno ulaziti u detalje njihove borbe za puko preživljavanje. Jer kako zamisliti život sa 150 € mjesečno ? Nemoguće je, naravno. Upravo takva je i njihova životna priča – nemoguća sa aspekta dostojanstva čovjeka i matematike kao egzaktne nauke ali brutalno realna i brutalno surova u stvarnom životu.

Imamo li mi kao društvo većih prioriteta u ovom momentu?

Crkva, džamija, popis stanovništva, kvote u vladi, Evropa sad, open Balkan, Ukrajina, Rusija… Bez imalo politikanstva, bez imalo promocije, bez imalo zadrške, pozivamo sve političke subjekte, vladu u formiranju, mandatara Abazovića, javni servis RTCG kao i ostale medije u Crnoj Gori da ispune zahtjeve penzionera po hitnom postupku.

Bez kalkulacije, političkih igrica i lične promocije.

A zahtjevi su vrlo jasni, precizni i opravdani u svakom smislu.

Da se najniža penzija od 200 eura po zakonu usvojenom u decembru preinači na 60 odsto najniže cijene rada, to je 270 eura i da bude u primjeni od januara 2022. godine.

Da se svim penzionerima koji imaju penzije ispod 450 eura penzije uvećaju proporcionalno.

Da se izvrši revizija i ponište sva rješenja Fonda PIO izdata penzionerima koji su stekli pravo na penziju nakon stečaja.

Ako ima para za sve – mora ih biti i za penzionere.

Nemamo mi u Crnoj Gori ni prečeg ni pametnijeg posla od ovoga.