U slikovitom selu Gonju, pozicioniranom na padinama Pešterske visoravni kod Sjenice, tiho se odvija priča koja može obnoviti vjeru u čuda i ljepotu ljudske tolerancije i zajedništva. Nakon više od tri stotine godina, na ovim istim padinama, niče hram – građen na temeljima prošlih generacija, ali i solidarnosti današnjih stanovnika, kako Srba tako i Bošnjaka.

Na lokaciji gdje se nalaze ostaci crkve iz 13. vijeka, izgradnja hrama započela je 2020. godine, a ono što ovu izgradnju čini posebnom jeste priča koja počiva u srcu svakog kamena, svake grede i svake molitve koja će odjekivati njenim zidinama.

Žitelji Gonja, kako Srbi tako i Bošnjaci, zajedno učestvuju u izgradnji hrama, dajući tako primjer međureligijske i međunacionalne harmonije i suživota. Svoje komšije ne vide kroz prizmu vjere ili nacionalnosti, već kroz prizmu prijateljstva i zajedništva.

Golub Čvorović, mještanin Gonja, ističe koliko je važno što će sada imati mjesto bliže domu gdje će moći obavljati svoje obrede i proslave. Dosad su, za obavljanje vjerskih obreda i slavljenje slava, morali putovati do Sjenice, udaljene 15 kilometara.

“Daleko nam je, ali kad su slave moramo da idemo”, izražava Čvorović, dodajući s osmijehom, “a sad ovdje nam je blizu, zgodno”.

Međutim, priča koja se tkala kroz vjekove u Gonju, nije samo priča o zidovima i sakralnim objektima, već i o ljudima koji su uvijek znali prepoznati ono najbolje u drugima. Slavlja i praznici u ovom kraju nikada nisu bili potpuni ako se nisu dijelili s komšijama – bez obzira da li su te komšije proslavljale Božić, Bajram ili slavu.

U svijetu gdje su vijesti često ispunjene podjelama i sukobima, Gonju se predstavlja kao svjetlucava kap u moru, mjesto gdje je moguće živjeti u miru, razumijevanju i uzajamnom poštovanju. Naime, izgradnja hrama postaje simbol ne samo vjere, već i mosta između zajednica, pokazujući da je moguće graditi budućnost na temeljima zajedništva, dijaloga i međusobnog poštovanja.

Dok hram u Gonju polako raste, tako raste i nada da će ovaj mali kutak svijeta poslužiti kao primjer kako susjedstvo, tolerancija i zajednički rad mogu premostiti sve razlike i graditi nešto trajno, nešto što će nadživjeti i nas i naše razlike.