Aleksandar Cvejić, jedan od dvojice državljana Srbije koji su bili u Kabulu u trenutku ulaska talibana u grad,uspio se vratiti u svoju zemlju. 

U njegovoj Gračanici dočekale su ga i kamere javne televizije RTS-a za koje je otkrio neke od detalja bijega.

Uz dvojicu srbijanskih državljana evakuirana i dva Hrvata te dva državljanina BiH.

Prema riječima Cvejića, evakuirani su njemačkim vojnim avionom, prvo u Taškent (Uzbekistan), a potom u Njemačku.

– U nekim trenucima, dobili smo oružje da se pazimo – ispričao je Cvejić, no nije otkrio ko im je oružje dostavio.

Nakon evakuacije, kaže, ulaz na aerodrom su im sredili Britanci, a potom su ‘proslijeđeni’ Nijemcima. Događaje u Kabulu opisao je kao “stravu i užas”.

– Prvenstveno što je vojska katastrofa, tu niko za ništa ne odgovara, puca se po cijeli dan. Ubijaju se, niko ne odgovara za civile, a civili hoće bježati na aerodrom. Ima mrtvih – ispričao je.

Njegov kolega, Marko Pribak, ispričao je kako su ga upravo Hrvati i Bosanci nagovorili da dođu do vojnog aerodroma.

– Nisam znao trebamo li to raditi, ali ipak smo krenuli. Uspjeli smo doći do vojne baze, ali ne i ući u nju. Pored nje se nalazio kamp-hotel u koji smo uspjeli ući zahvaljujući momcima iz Hrvatske i Bosne. Oni su nam mnogo pomogli u tom trenutku i dužan sam im do kraja života. S njima smo proveli dvije noći i čekali smo odobrenje da uđemo u bazu… A onda… Onda je uslijedio jedan od najgorih dana u mom životu. Kada smo ušli u kamp, već sutradan, okružili su nas talibani. Preko 250 njih opkolilo je naš kamp i tada sam prvi put pomislio da nikada neću stići kući, bio sam siguran u to. Sva sreća strah nije trajao dugo, jer se ubrzo blizu baze našlo 300 vojnika specijalnih jedinica Velike Britanije koji su uspjeli da ih otjeraju. Oni su došli da naprave spisak za evakuaciju, i već sutradan smo uspjeli otići – ispričao je.

– Bog nas je spojio, svako je imao svoju ulogu, pomagali smo jedni drugima i ostat ću im dužan do kraja života. Ovo je sreća, sreća i Božja pomoć – zaključio je Pribak