Novim Zakonom o medijima biće definisana obaveza svih, dakle i onlajn medija, da u impresumu navedu i podatke o vlasničkoj strukturi, kako bi se taj dio učinio transparentnim, pišu Dnevne novine.

Ovakvo rješenje podržali su eksperti Savjeta Evrope i Evropske komisije, koji su kroz četiri ekspertize detaljno analizirali svaku odredbu budućeg akta, a njihove preporuke postale su sastavni dio Predloga zakona koji će se uskoro naći na dnevnom redu Vlade Crne Gore.

U dijelu kojim se definiše transparentnost medijskog vlasništva, u članu 11 Predloga zakona o medijima, impresum medija trebalo bi da sadrži naziv medija, adresu elektronske pošte ili internet stranice, ime glavnog urednika medija, naziv/ime i sjedište/prebivalište osnivača i PIB broj osnivača medija. Impresum uključuje i podatke o pravnim i fizičkim licima koj a neposredno ili posredno imaju više od pet odsto udjela u osnivačkom kapitalu medija.

Novi zakon o medijima trebalo bi da omogući svima da imaju informaciju ko stoji iza određenih portala, kako bi, u slučaju laži, dezinformacija, manipulacija, mogli da svoju zaštitu traže na sudu. To do sada nije bilo moguće, jer sudski spor može da bude pokrenut samo protiv vlasnika medija. Agencija za elektronske medije, podsjetimo, ima obavezu da vodi registar elektronskih publikacija, ali nema zakonskih mogućnosti da natjera vlasnika portala da dostavi podatke.

Koliko će nova rješenja uticati na odgovornost medija, na sprečavanje širenja de zinformacija, lažnih vijesti, manipulacija, spinova, da li je to spasonosna formula protiv širenje anonimnih portala, čemu je u po sljednje vrijeme izložena i Crna Gora?

Upravo su anonimni portali koji su široko rasprostranjeni u regionu detektovani kao prvi u javnom prostoru po širenju laži. Preko njih se plasiraju dezinformacije koje potom preuzimaju drugi mediji, čime se stvara dezinformacijska mreža u regionu, koja dobija na zamahu. Ni Crna Gora nije pošteđena. Portal Raskrinkavanje.me utvrdio je da čak 111 onlajn medija nema ni impresum na svom sajtu, a kamoli vlasnika.

Poznati spoljnopolitički novinar Jakša Sćekić kaže za Dnevne novine da su nove norme koje u zakon o medijima uvodi Crna Gora po preporuci SE dobro rješenje te da se čitav svijet danas bavi traženjem modela da se odbrani od lažnih vijesti i dezinformacija.

“Internet je korisna stvar, ali koliko ima dobrih, toliko je i loših stvari. Svjedoci smo da su se razne vrste specijalnih operacija ili ratova preselile na internet, na društvene mreže, portale. Danas su lažne vijesti opšti fenomen sa kojim se svijet susrijeće i pokušava da nađe neku vrstu samoodbrane od dezinformacija. To može formalno pravno kao što je predloženo kod vas, da se u impresum stavi ime, prezime, adresa, vlasnici, gdje portal registrovan… Vjerujem da će, kada zakon dođe u fazu usvajanja, biti onih koji će skočiti i reći da je riječ o cenzuri, a upravo je suprotno. To nema nikakve veze sa cenzurom, nego sa time da postoji pravno validni status svakog medija”, kaže Jakšić.

Jakšić smatra da se na ovaj način može smanjiti broj anonimnih portala preko kojih se šire dezinformacije, ali da je u priči o suzbijanju lažnih vijesti najveća odgovornost na javnim servisima, na ozbiljnim medijima da oni budu glavni izvor informisanja. Time će anonimni portali gubiti na važnosti i uticaju.

Da su anonimni portali i veliki regionalni problem, možda najbolje odražavaju podaci iz istraživanja koje su uradili bosanski portal Raskrinkavanje i Udruženje građana Zašto ne, koji su publikovani u maju ove godine. Istraživanje je pokazalo da za čak 140 portala od 237 iz uzorka nije moguće utvrditi tačnu lokaciju.

“Sa druge strane, čak 100 medija koji su u jednogodišnjem periodu (novembar 2017 novembar 2018) objavljivali dezinformacije u vezi sa BiH ili dezinformacije koje su imale značajnu “publiku” u BiH nalazi se u zemljama regiona, od čega ih je najviše u Srbiji. Kada su u pitanju mediji izvan BiH, koji su u protekloj godini objavili najviše političkih dezinformacija, svih ‘top 10’ se takođe nalazi u Srbiji”, navodi se u istraživanju.

Ustanovljeno je da postoje grupe medija koji su skloni da kontinuirano, redovno i učestalo koriste jedni druge kao izvore i prenosioce istih dezinformacija. Analiza je ukazala na postojanje velike “dezinformacijske mreže” u kojoj su ovakve pravilnosti ustanovljene za grupu od 29 medija, od kojih se 15 nalazi u Srbiji, a 14 u Bosni i Hercegovini (od čega 12 u Republici Srpskoj).

Ovo istraživanje moglo bi da bude korisno i za Crnu Goru, budući da su iduće godine parlamentarni izbori i da imamo upozorenja sa relevatnih adresa da će biti pokušaja uticaja, samo će metode biti sofisticiranije. Bilo bi svakako vrlo zanimljivo da se u Crnoj Gori neko pozabavi time ima li i u kojem obimu takozvane dezinformacijske mreže, odnosno da javnosti predoči ko od koga, protiv koga, za koga. širi lažne vijesti, spinuje, manipuliše. Mada to i bez neke dublje analize nije teško utvrditi.