Svaki četvrti ili peti test za utvrđivanje očinstva u Crnoj Gori pokaže da muškarac nije pretpostavljeni otac djeteta, kazala je za Ana Joksić iz Poliklinike Filipović

Ta statistika je, kako navodi, slična kao i u drugim zemljama i pretežno je ista svake godine.

“Tokom godine stiže nam oko stotinak zahtjeva za utvrđivanje rodbinskih veza. Ne radi se samo o direktnom testiranju između mogućeg oca i djeteta. Testiranje se radi i na nivou stric – dijete, zatim djed ili baka sa unukom i slično. Provjera ovih testova je u svrhu utvrđivanja očinstva, ali i za potrebe utvrđivanja rođačkih veza zbog nasljeđa i raznih drugih pravnih poslova”, kazala je Joksić.

Najveći dio testova radi se anonimno i za lične potrebe – najčešće za utvrđivanje očinstva, ali se traže i iz Osnovnog suda, a nekad i policije zbog izdavanja ličnih dokumenata i slično.

“Zahtjevi iz inostranstva su rijetki, ali ih imamo, naročito ako je riječ o “mješovitim vezama”, tj. ako jedna osoba živi u Crnoj Gori, a druga u inostranstvu”, ističe Joksić i dodaje da su testovi pouzdani 99.99 odsto.

“Laboratorija ne kaže da je test 100 odsto tačan iz razloga što se DNK materijal svake osobe, čak i ako je riječ o najbližem rodu, kao što su na primjer otac i sin, razlikuje u tih 0.1 procenta. Laboratorija sa kojom sarađujemo u SAD-u i Velikoj Britaniji radi dvostruku provjeru testova, tako da mogućnost greške ne postoji”, navodi Joksić.

Osim ovih vrsta analiza, klijenti su sve više zainteresovani za DNK testove kojim se utvrđuje porijeklo – iz kojih država ili čak i gradova potiču naši preci.

“Test koristi algoritam Geographic Population Structure (GPS) koji može tačno odrediti geografsko porijeklo osobe čak oko 1000 godina unazad, na osnovu našeg genetskog sastava”, zaključila je Joksić.