Nakon što su se u Skupštini Crne Gore privremeno umirile žučne rasprave o ispravnosti ulaganja i sadržajima ugovora sa investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a opozicione Demokratska partija socijalista i Socijaldemokrate predale inicijativu za razrješenje šefa državnog parlamenta Andrije Mandića, u fokus su se vratila pitanja srpskog jezika i dvojnog državljanstva.

Potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj i potpredsjednik Demokratske narodne partije Milun Zogović u nedjelju se osvrnuo na srpski jezik i dvojno državljanstvo riječima da te teme „ne izazivaju podjele u društvu“, već su „klasična zamjena teza, sa jasnim elementima društvene neodgovornosti“. Smatra kako to „ima za cilj očuvanje rigidnih diskriminatorskih tekovina prema najbrojnijoj jezičkoj zajednici koje su, nažalost, i dalje na snazi“.

KAMPANJA

Iako je vrlo rijetko u javnosti, ovaj visoki funkcioner jedne od vladajućih partija nekadašnjeg Demokratskog fronta, koji je krajem jula prošle godine skupštinsku klupu zamijenio kabinetom u Vladi, obično najavljuje ono što će vrlo brzo postati glavna tema na crnogorskoj političkoj sceni. „Zavijena“ u prava i slobode na kojima insistiraju zemlje EU, upravo je Zogović ponovo pokrenuo zamajac ponovnih podjela vezanih uz nacionalne simbole, određenja, ali i pasoše. Sve to bi neminovno vodilo utapanju u širi nacionalni kontekst čijim posljedicama sve češće svjedočimo u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj.

Već istog dana to je potvrdila izjava Mandića u Budimpešti, sa sastanka koji je imao sa kolegom iz Luksemburga Klodom Viselom. Ovog puta, kao argument je iskoristio brojnu crnogorsku dijasporu u toj kraljevini, mahom Bošnjake, navodeći kako za njih „aktuelni Zakon o državljanstvu predstavlja potencijalni problem“.

Susret sa visokim zvaničnikom zemlje EU tako je poslužio kao argument i za „obračun“ dijela vlasti sa neistomišljenicima oko modela dvojnog državljastva.

– Visel je naglasio da je i Luksemburg imao slične restriktivne zakone i da je njihovim uklanjanjem prije 20 godina stvorena mnogo bolja društvena slika i da je izmjena tih zakonskih rješenja uticala mnogo na kvalitet života u toj zemlji – navedeno je u saopštenju iz Skupštine.

PRIMJER JUŽNE AFRIKE

Samo dan nakon izjava Zogovića i Mandića, stigao je novi prilog rasprave o dvojnom državljanstvu kao Ustavom zagarantovanom pravu čak i za one kojima po crnogorskom zakonodavstvu ono uopšte ne pripada. Riječ je o podužem „otvorenom pismu“ upućenom predsjednici Ustavnog suda Snežani Armenko gdje se stav visokih funkcionera stranaka nekadašnjeg DF-a pravda odlukom Ustavnog suda iz Južnoafričke Republike.

Pismo su potpisali dvojica doktora nauka Mihajlo Popesku i Stiven Špadijer, sa stalnim adresama u Velikoj Britaniji.

Prvi je marketinški stručnjak, stalni sagovornik brojnih provladinih medija u Srbiji, kao i crnogorskog portala „Borba“ čiji kolumnisti često privlače pažnju zbog spornih stavova na granici sa govorom mržnje. Popesku je, takođe, član Udruženja agencija za izlazne ankete

Velike Britanije. U „potragu“ za crnogorskim državljanstvom krenuo je na osnovu mjesta rođenja oca, a kao ključni argument navodi da već posjeduje dokumente na osnovu kojih može da glasa u Rumuniji, Srbiji i Velikoj Britaniji.

Špadijer je pak doktor pravnih nauka i član jednog od tamošnjih udruženja stručnjaka posvećenih ustavnom pravu. Kroz svoje stručne tekstove takođe je bio aktivan kao promoter pravoslavne vjere u zapadnim zemljama. Prema vlastitom priznanju, ima državljanstva Australije i Crne Gore.

U obraćanju sutkinji Armenko, Špadijer na pet strana loše prevedenog teksta, koji je u originalu vjerovatno glasio na engleskom, skreće pažnju na presudu Ustavnog suda Južnoafričke Republike koju je nevladina organizacija Demokratska alijansa dobila protiv tamošnjeg Ministarstva unutrašnjih poslova.

Uz niz veoma diskutabilnih poveznica i detalja, on ukazuje na činjenicu kako je „državljanstvo stečeno rođenjem i porijeklom osnovno individualno i lično pravo“, na čemu je insistirao i Ustavni sud Južnoafričke Republike.

– Državljanstvo je opisano kao poštovan i cijenjen status, a za pravo na državljanstvo Vrhovni sud SAD je rekao da je „najdragocjenije od svih“ – dodao je ovaj pravni stručnjak.

Iako je riječ o odlukama donesenim kroz anglosaksonsko pravo, za razliku od kontinentalnog prava koje je mahom zastupljeno u EU, ovi primjeri jesu od koristi s obzriom na to da je riječ o pravu „kojeg se čovjek ne smije olako lišiti“.

– Kao što je Ustavni sud Južnoafričke Republike primijetio, prigovor lojalnosti dvojnom državljanstvu nema mnogo smisla u savremenom svijetu: dvojno državljanstvo je daleko više pravilo nego izuzetak, a zemlje danas često sarađuju u oblastima odbrane, trgovine, ljudskih prava i drugih međuvladinih projekata. Ovo posebno važi u crnogorskom kontekstu: čitav projekat EU pretpostavlja dvostruku

lojalnost, odnosno lojalnost EU i njenim institucijama kroz državljanstvo EU i lojalnost nacionalnoj državi. Crna Gora je, takođe, članica NATO. Ali kako možemo vjerovati da će nam NATO pomoći i zaštititi nas, a, na primjer, ne dopustiti našim državljanima da budu državljani i NATO zemalja? – smatra Špadijer.

IZBORNI INŽENJERING

Ove konstatacije koje su najsličnije brojnim izjavama koje dolaze od stranaka nekadašnjeg DF-a nisu jedine sporne u pismu sutkinji Armenko. Naime, on precizira pojedine članove Zakona o crnogorskom državljanstvu i pojašnjava da oni „nemaju nikakve veze sa izbornim inženjeringom ili novim biračima iz Srbije“, što nedvosmisleno upućuje na vezu sa onima u Crnoj Gori koji upravo na taj način konstantno pokušavaju da opravdaju izmjene domaćeg zakonodavstva.

– Član 24(1) se odnosi na postojeće birače. To nisu novi birači, već postojeći birači. Ti ljudi su već bili crnogorski državljani, neki dugi niz godina, neki od rođenja. Ti ljudi su naše komšije, braća, sestre, rođaci i prijatelji. Naprotiv, član 24(1) jeste vrsta izbornog inženjeringa. Jedini razlog koji vidim kao motivaciju za donošenje člana 24(1) je sljedeća spekulativna pretpostavka: ljudi koji uzimaju strano državljanstvo jer su nezadovoljni prilikama za zaposlenje ili ekonomskim prilikama u Crnoj Gori – smatra Špadijer.

Zbog toga je, zaključuje, veća vjerovatnoća da će neko ko napusti Crnu Goru uzeti strano državljanstvo, „a time manje vjerovatno da će glasati za vladajuću političku stranku“.

– Moglo bi se tvrditi da su dvojni državljani bolji građani: oni mogu da uporede dešavanja u različitim zemljama (recimo, Australiji i Crnoj Gori, Švajcarskoj i Crnoj Gori, Njemačkoj i Crnoj Gori ili čak Luksemburgu i Crnoj Gori). Oni unose svježe komparativne perspektive u savremene političke debate i obično su dobro obrazovani i imaju veća primanja. Držanje inteligentnih obrazovanih ljudi sa svjetskim iskustvom podalje od glasačkih kutija jednostavno nije legitiman državni interes – rekao je Špadijer.

Kao iskusan pravnik, on smatra i da je neophodno podnijeti ustavnu inicijativu za proglašenje Zakona o državljanstvu neustavnim. Zato „ohrabruje sud da organizuje javnu raspravu, koja bi se prenosila na nacionalnoj televiziji“ te se lično nudi da izloži svoje argumente.

Ako se tako lako kao što je opisano može osporiti jedan od ključnih zakona koji se odnosi na crnogorsku državnost, možemo samo zamisliti koliko bi bila brza izmjena Ustava i tranzicija iz suverene države u neku zavisnu.

Vujović pita Spajića je li državljanstvo novo pregovaračko poglavlje

Sastanak predsjednika Skupštine Andrije Mandića sa kolegom Klodom Viselom iz Luksemburga, lider Socijaldemokratske partije Ivan Vujović prokomentarisao je kao „nastavak sabotaže evropskog puta Crne Gore“.

– Skupove sa šefovima parlamenata EU zemalja koristi ne za priču o reformama kojih nema već o državljanstvu – naveo je Vujović na Iksu.

Tim povodom obratio se premijeru Milojku Spajiću.

– Gospodine Spajiću, možda nijesmo upoznati – je li tema državljanstva postala neko novo EU poglavlje koje moramo ispuniti – upitao je Vujović.