Kad optužnice padaju, gubi društvo

    2 godine pre 246 pregleda Izvor: monitor.co.me

I u slučaju Telekom, kao i Carine, desilo se nešto što se ponavlja u crnogorskom pravosuđu, da optužnice imaju ugrađene nedostatke na koje onda sudovi odgovore oslobađajućim presudama.

MONITOR: Ove sedmice oslobođeni su optuženi u aferi Telekom, Oleg Obradović i Miodrag Ivanović, a prethodne sedmice gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša za slučaj Carine. To su afere koje su godinama bile u fokusu javnosti. Kako komentarišete te odluke? 

GORJANC PRELEVIĆ: Presude nisu objavljene, obrazloženje je nedostupno, pa mogu samo da pretpostavim, imajući u vidu poznate činjenice – da je, u aferi „Telekom“, Nemački telekom svojevremeno platio 100 miliona dolara da zaustavi tužbu američke komisije za hartije od vrijednosti zbog korupcije u privatizaciji Telekoma Crne Gore, a da je, u slučaju „Carine“, i sud prethodno poništio kao nezakonit ugovor kojim je gradonačelnik Mugoša Carinama ustupio građevinsko zemljište daleko ispod tržišne cijene – da se desilo nešto što se ponavlja u crnogorskom pravosuđu, da optužnice imaju ugrađene nedostatke na koje onda sudovi odgovore oslobađajućim presudama. Često se, posle nekoliko ukidanja, na primer, u slučaju ubistva policijskog inspektora Šćekića, radi o takvom pravnom galimatijasu, da je teško razaznati ko je za koji propust u postupku bio odgovoran. Iako „i vrapci na grani“ znaju ko je kriv, ne primeti se šta sve u međuvremenu „pojedu skakavci“. Međutim, u oba slučaja za koja ste pitali ne bi trebalo da je tako teško utvrditi šta se desilo. Očekujem da se državno tužilaštvo o tome i javno oglasi, kao što je i MANS to tražio u odnosu na „Carine“, jer su oni podneli krivičnu prijavu u tom slučaju i zaista više godina zastupali javni interes umesto tužilaštva, koje se uključilo tek mnogo godina kasnije. Nadam se i da će novi Glavni specijalni tužilac donositi optužnice kakve nijedan sud neće moći da zaobiđe. Međutim, da bi se bolja praksa osigurala, trebalo bi da odgovaraju oni koji su do sada pomagali izvršiocima krivičnih dela da izbegnu odgovornost.

MONITOR: Da li bi te slučajeve trebalo preispitati i vjerujete li da do toga može doći, imajući u vidu da odgovornost tužilaca i sudija do sada nije na pravi način ispitivana?  

GORJANC PRELEVIĆ: U normalnim okolnostima, žalba je osnovni način da se preispita prvostepena presuda, posao je i drugostepenog suda i rukovodioca tužilaštva da analiziraju propuste. Videćemo do čega će sad dovesti opravdana očekivanja javnosti za utvrđivanjem odgovornosti u tim slučajevima.

Vrlo je neobično da američka državna komisija za hartije od vrednosti ustanovi korupciju u privatizaciji Telekoma Crne Gore, da tu korupciju prizna Nemački telekom, koji je dao mito, i da za to plati ogromnu odštetu, a da na kraju za tu korupciju u Crnoj Gori niko nije kriv. Ako Obradović i Ivanović nisu krivi, onda ko jeste? Da li je „sestra najvišeg državnog zvaničnika” koju je označila  američka komisija, a bivši VDT Ivica Stanković „abolirao”, možda za sve kriva? To i slično tome su pitanja ostvarivanja pravde oko kojih Crna Gora treba da se ujedini, bez obzira na poreklo, jer se radi o tome da zajednička kasa nije bila pokradena, mogla je penzija da bude veća, škola bolja, da ne skupljamo dobrovoljne priloge za lečenje dece u inostranstvu, da Podgorica svuda ima kanalizaciju, i tako dalje…

Naravno, sve bi velike slučajeve bilo dobro alternativno analizirati. Međutim, nije ni to lako, jer se, na primer, ni optužnice ni prvostepene presude ne objavljuju, samo prvostepena presuda npr. u slučaju državnog udara ima 700 stranica, a nema ni sadržaj ni podnaslove, a jedna rečenica često traje i preko čitave stranice. I sama ta forma obeshrabruje čitanje presuda, sakriva suštinu, i to je nešto što mora da se menja. Presude su opšta stvar i svaka bi trebalo da bude i dostupna i razumljiva. Obrazloženja se pišu za one koji gube, a kad optužnice padaju, gubi društvo u celini, koje mora da razume zašto se to desilo, ima pravo da zahteva obrazloženje.