EU mora pojačati akciju kako bi insistirala na tome da zemlje zapadnog Balkana smanje svoje zagađenje i ispune zahtjeve za emisiju, pišu zastupnici EP Petros Kokkalis i Viola von Cramon-Taubadel. Oni također predlažu instrumente za postizanje ovog cilja. Njihov apel su potpisali zastupnici EP Alviina Alametsä, Konstantinos Arvanitis, Andrea Caroppo, Anna Cavazzini, Ciarán Cuffe, Rosa D’Amato, Gwendoline Delbos-Corfield, Anna Deparnay-Gruneberg, Cornelia Ernst, Eleonora Evi, Daniel Freund Fajoran Alexis Georgoulis, Sven Giegold, Niyazi Kızılyürek, Elena Kountoura, Grace O’Sullivan, Demetris Papadakis, Dimitrios Papadimoulis, Tonino Picula, Andreas Schieder, Yenbou Salima, Jordi Solé, Maria Spyraki, Thomas, Betina Volicesaint, Marie Walle Tomas .

Dok odjeci COP26 u Glasgowu blijede, neke od zemalja koje teže EU ne uspijevaju se pridržavati standarda zagađenja zraka iz svojih termoelektrana na ugalj, a kamoli presjeći puteve za ugalj i krenuti na put dekarbonizacije. Termoelektrane na ugalj Zapadnog Balkana su slijepa tačka EU.

Pet zemalja zapadnog Balkana koje se oslanjaju na ugalj za svoju električnu energiju možda neće biti visoko rangirane u globalnim apsolutnim emisijama CO2. Ipak, kada je riječ o zagađenju zraka i njegovim utjecajima na sam region i EU, slika je potpuno drugačija.

U 2020. godini, 18 termoelektrana na ugalj na zapadnom Balkanu emitovale su 2,5 puta više sumpor-dioksida od cjelokupne flote EU od 221 elektrane. Procjenjuje se da se najmanje 19.000 smrtnih slučajeva dogodilo zbog zagađenja zraka iz elektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu između 2018.-2020., a 12.000 njih je bilo zbog kršenja Direktive o velikim postrojenjima za sagorijevanje.

Ovaj zakon je već dva puta zamijenjen u EU kako bi se nametnula strožija ograničenja, ali je na Zapadnom Balkanu stupio na snagu tek 2018. Termoelektrane na ugalj koje su u skladu s Direktivom o velikim ložištima i dalje imaju uticaj na zdravlje, ali one koje jesu ne povećavaju nepotrebno loše zdravlje i preranu smrt. Više od polovine ovih smrtnih slučajeva koje je moguće spriječiti dogodilo se u EU, koja uvozi 8% električne energije proizvedene u ovim postrojenjima koja jako zagađuju.

Najviše pogođene zemlje EU bile su Italija, Mađarska, Rumunija, Grčka, Bugarska i Hrvatska. Dakle, EU istovremeno koristi prednosti jeftine električne energije koju proizvode elektrane i plaća značajne zdravstvene troškove. Uvoz električne energije u EU sa Zapadnog Balkana čini malenih 0,3% ukupne potrošnje električne energije u EU.

Ipak, zagađenje SO2 povezano sa ovim uvozom je polovina ukupne emisije SO2 iz svih elektrana u EU 2020. To je zato što je proizvodnja električne energije na Zapadnom Balkanu oko 300 puta intenzivnija nego u EU. To što su se zemlje zapadnog Balkana trebale pripremiti za implementaciju Direktive o velikim postrojenjima za sagorijevanje od 2005. godine kada su pristupile Ugovoru o energetskoj zajednici, jedna je stvar, ali da EU poduzima vrlo malo radnji da obeshrabri takvo flagrantno nepoštovanje je zaista hitno pitanje – vanredna situacija za javno zdravlje i životnu sredinu.

Kao predstavnici građana EU, vjerujemo da EU mora pojačati akciju kako bi insistirala da zemlje smanje svoje zagađenje i da se pridržavaju zahtjeva za emisiju. Trenutni mehanizam za rješavanje sporova iz Ugovora o Energetskoj zajednici ni u kom slučaju nije dovoljno jak alat za usklađivanje zemalja. 2020. je bila treća godina zaredom kršenja.

Zemlje znaju da neće trpjeti proporcionalne i odvraćajuće posljedice, kao što su novčane kazne, za koje je u EU dokazano da djeluju. Stoga je jačanje Ugovora o Energetskoj zajednici od najveće važnosti. Pokazalo se da je to ključni instrument u unapređenju primjene zakona EU u energetskom sektoru u ugovornim stranama, a nedavno smo pisali komesaru EU za energetiku da podstaknemo da se pojača njegova primjena. Neuspjeh da se smanji jaz u kontroli zagađenja i ukupnim klimatskim ciljevima između EU i njenih neposrednih susjeda rizikuje da naruši ambiciju i na kraju kredibilitet bloka, nešto što moramo izbjegavati.