Prijevremeni parlamentarni izbori pokazali su prekompoziciju političke scene, snažan rast manjinskih stranaka Bošnjaka i Albanaca, ali i snažnu apatiju, rezignaciju i, na kraju, apstinenciju birača prema svim političkim strankama stare parlamentarne većine, kao i dijela suverenističkih stranaka – pokazuju preliminarni rezultati parlamentarnih izbora. 

Ključna karakteristika izbora – izlaznost od 56,4 odsto je najniža u istoriji višestranačja, skoro dvadeset odsto niža u odnosu na sve izborne cikluse u posljednjih 15 godina. To, makar na prvi pogled, ukazuje na dejstvo dva faktora: prezasićenost birača zbog čestih izbora (lokalni, predsjednički i parlamentarni u osam mjeseci), ali i – što je indikativnije za budućnost Crne Gore – vidljivu razočaranost običnog birača/glasača političkim elitama.

U gubitak vjere ,,u bolje sjutra“, koje se najviše obećava pred izbore, neizostavno su uticala dešavanja na političkoj sceni – žestoke svađe unutar stranaka i njihovih političkih lidera koji su sačinjavali 42. i 43. vladu, što je posljedično dovelo do urušavanja institucija sistema.

TEŠKO FORMIRANJE NOVE VLASTI

Prve analize pokazuju i da ne postoji jasna većina za formiranje vlade i da se očekuju neizvjesni i dugotrajni pregovori za koje nema garancija da će biti i uspješno završeni. Tim prije što je najjači politički subjekt, do juče vanparlamentarni Pokret ,,Evropa sad“ osvojio znatno manje glasova nego što su to projektovale sondaže javnog mnjenja.

Pokret ,,Evropa sad“ je od 27. juna prošle godine, kada je osnovan, postigao mnogo: njihovi kadrovi pokrivaju funkcije predsjednika države, gradonačelnika Podgorice i Danilovgrada, a slijedi i gotovo sigurna pozicija mandatara za sastav nove vlade. No, kisjelo i pomalo ,,nategnuto slavlje“ čelnih ljudi u izbornoj noći pokazuju da su nezadovoljni rezultatima izbora. Preciznije: da su očekivali znatno bolji izborni rezultat i to za sedam do 10 odsto više

Propala je zamisao, podržavana i iz dijela međunarodne zajednice, da se nova vlada sastavi pod vođstvom Spajićevog i Milatovićevog PES-a sa strankama manje brojnih naroda i samoproklamovanom ,,centrističkom“ koalicijom Ure i Demokrata, a bez ikakvog upliva DPS-a ili nekadašnjih članica Fronta, Nove i DNP-a.

Zato će sada, kako se procjenjuje, morati da se prave nove kombinacije, naročito zbog teških optužbi koje su iz vrha izvršne vlasti, prevashodno premijera Abazovića i ministra Adžića, upućene prema lideru Pokreta ,,Evropa sad“ Milojku Spajiću.

Sada se sve vraća kao politički bumerang i pregovore znatno opterećuje ,,afera Do Kvon“ o navodnim vezama korejskog biznismena sa potjernice i lidera PES-a, kao i Spajićevo isključivanje Ure iz budućih koalicija. 

Eventulni tužilačko-pravni epilog te afere mogao bi presudno uticati na pregovore o Vladi uključujući i različite postizborne kombinacije sa mogućim raznim kandidatima za mandatara.

PES (NI)JE ZADOVOLJAN

Najviše glasova na parlamentarnim izborima 25,6 odsto ili 24 mandata osvojila je lista Pokreta „Evropa sad“, ali se ne mogu smatrati istinskim pobjednikom izbora, upravo zbog maglovite perspektive formiranja vlade.

Gledano sa distance, Pokret ,,Evropa sad“ je od 27. juna prošle godine, kada je osnovan, postigao mnogo: njihovi kadrovi pokrivaju funkcije predsjednika države, gradonačelnika Podgorice i Danilovgrada, a slijedi i gotovo sigurna pozicija mandatara za sastav nove vlade.

No, kisjelo i pomalo ,,nategnuto slavlje“ čelnih ljudi u izbornoj noći pokazuju da su nezadovoljni rezultatima izbora. Preciznije: da su očekivali znatno bolji izborni rezultat i to za sedam do 10 odsto više. Rezultat PES-a je četiri procenta niži od rezultata Milatovića u prvom krugu predsjedničkih izbora i to na znatno nižu izlaznost.

Razlog je nešto lošiji rezultat u Podgorici, Nikšiću i Baru pa je od očekivanih stotinak hiljada glasova PES došao do 77.206. Iako je pobijedio u Podgorici sa 27,5 hiljada glasova, to je ipak niže čak za 10 hiljada od Milatovića u prvom krugu predsjedničkih izbora.

Pokret ,,Evropa sad“ je, osim u glavnom gradu, pobijedio još u Bijelom Polju, Herceg Novom, Beranama, Danilovgradu, Kolašinu, Andrijevici i na Žabljaku.

To ipak nije bilo dovoljno za realizaciju plana čelnika tog pokreta o ,,blickrigu“ kojim bi se u godinu dana napravila super jaka partija po uzoru na nekadašnji DPS, koja bi imala preko 30 poslanika i lagodnu poziciju za formiranje vlade.

Razloge prije svega treba tražiti upravo u aferama lidera PES-a: ranijim oko državljanstva i novoj „aferi Kvon“ i njegovoj vrlo neubjedljivoj odbrani. 

U stvari, lider PES-a Milojko Spajić će se narednih nedjelja i mjeseci naći pred dva izazova: kako će se rasplesti pravno-tužilački aspekt „afere Kvon“ i drugi, još zahtjevniji – kako, na koji način sastaviti vladu koja će zapadnim partnerima izgledati dovoljno evropska. 

Preciznije rečeno: ko bi, uz manjine, mogao sačinjavati vladu i na koji način Spajić namjerava eliminisati Abazovića iz vlade i razmontirati bezbjednosni sektor, koji je potpuno pod kontrolom odlazećeg premijera.

Spajićevo obraćanje stranim novinarima u izbornoj noći svjedoči i u prilog tezi da će i zapadni faktor imati riječ u formiranju buduće vlade.

DPS: JAKI I UTICAJNI

Demokratska partija socijalista i lista ,,Zajedno“, nakon kraha u drugom krugu predsjedničkih izbora, mogu biti zadovoljni rezultatom prijevremenih parlamentarnih izbora.

DPS je sa osvojenih 70.052 glasova stabilizovala svoje biračko tijelo a istovremeno sprovela bolne rezove u vrhu stranke i poslaničkoj listi. Ozarena lica Danijela Živkovića, Ivana Vukovića i ostalih mladih lidera DPS-a u izbornoj noći svjedoče da su sa sebe skinuli veliki teret i pokazali snažnu perspektivu za budući period.

Osvojeno je respektabilnih 24 odsto što je 21 mjesto u parlamentu i uz PES su osvojili status najjače stranke u parlamentu.

Eliminisan je najveći strah koji su najavljivali mnogi analitičari – da DPS čeka sudbina nekadašnje Socijalitičke partije Srbije i strmoglavi pad na nekih desetak odsto, uz dalju potpunu marginalizaciju.

Ništa se od toga nije desilo, DPS je osvojio značajan broj iskrenih glasova, bez bilo kakve zloupotrebe državnih resursa ili funkcionerske kampanje.

Posebno su ponosni na činjenicu da je ,,Zajedno“ – bez ikakve institucionalne ili finansijske prednosti – ostvarila najbolji rezultat u devet opština: u Nikšiću od čak 31 odsto, Baru, Kotoru, Tivtu, Cetinju, Šavniku, Mojkovcu, Petnjici i Gusinju.

Bez obzira na najavu Spajića da sa DPS neće u koaliciju, u slučaju propasti pregovora o vladi, koalcija ,,Zajedno“, ukoliko zadrži čvrstu pregovaračku poziciju, može doći u poziciju da postavlja uslove i zahtijeva ispunjenje svih programskih ciljeva usmjerenih kretanju Crne Gore ka EU. Nije isključeno da bi u nekom manjinskom aranžmanu mogla biti i – dio priče o 44. vladi.

URA GUBITNIK 

Koalicija Ura-Demokrate su najveći gubitnici izbora sa osvojenih 37.777 ili 12,5 odsto. Osim što nijesu ostvarili projektovani rezultat od 16 procenata, Abazović i Bečić su izgubili ucjenjivačku poziciju jer je matematički moguća vlada i bez njih.

Pokazalo se da ta koalicija nema sinergetski efekat jer je njihova trenutna snaga približno jednaka rezultatu koji su ostvarivali same Demokrate. Jako skromno, imajući u vidu Abazovićevu kontrolu nad gotovo cjelokupnom Vladom i bezbjednosnim sektorom.

DPS je sa osvojenih 70.052 glasova stabilizovala svoje biračko tijelo a istovremeno sprovela bolne rezove u vrhu stranke i poslaničkoj listi. Ozarena lica Danijela Živkovića, Ivana Vukovića i ostalih mladih lidera DPS-a u izbornoj noći svjedoče da su sa sebe skinuli veliki teret i pokazali snažnu perspektivu za budući period

Demokratama i Uri se, za razliku od Jokovićevog SNP-a, nijesu previše isplatila ni masovna partijska zapošljavanja u javnoj upravi i energetskom sektoru kao ni zloupotreba državnih resursa i institucija.

Pokazalo se da je „afera Kvon“, ali i način Abazovićevog bahatog vladanja suštinski izazvala apstinenciju birača koji su rezignirani intrigama ostali svojim kućama, a Abazović dobio oreol krivca za popriličnu apstinenciju. Premijeru u tehničkom mandatu kao opcija ostaje i da opstruira pregovore o formiranju vlade i produži sebi boravak na čelu izvršne vlasti za makar šest mjeseci. Da li će tako biti zavisi i od Spajića i njegove sposobnosti da uspješno završi pregovore o vladi.

DNP-NOVA ISPUNILA CILJ

Koalicija Nova-DNP nosioca Milana Kneževića je ispunila ključni cilj zbog kojih se ušlo u razgradnju DF-a – da bude ključni reprezent srpskog naroda u Crnoj Gori.

Uspjeli su u tome: Kneževićeva koalicija je donekle i raščistila političku scenu jer u parlament nijesu ušli drugi reprezenti Srba – koalicija oko Vukšića, Milačića i Dajkovića, kao i stranka Leposavića kojoj je parlamentarni status izmakao za par stotina glasova.

Koalicija ,,Za budućnost Crne Gore“ je, procentualno gledano, skoro ponovila svoje izborne rezultate, ali je potpuno podbacila u Budvi gdje su njihovi birači u procentu preko 20 odsto podržali Spajića.

Kneževiću ide i na ruku činjenica o svađi Spajića i Abazovića: u ovom momentu Nova i DNP nikada nijesu bili bliži ulasku u vladu.

Naravno, van domašaja će im biti bezbjednsoni aparat i MVP koji je već viđen za PES.

PZP I SDP – VAN PARLAMENTA

Pokret za promjene Nebojše Medojevića i SDP, čiji je nosilac liste bio Nikola Đurašković, su nakon skoro dvije decenije izgubili parlamentarni status.

Ispostavilo se da je odluka rukovodstva PZP da se ne prihvati ponuda od dva sigurna mandata bila greška, kao i što je za tu nekada perspektivnu partiju bila greška radikalizovanje i donekle promjena programskih ciljeva kroz ulazak u Demokratski front.

PZP čekaju bolni rezovi u partiji i otklon od starog rukovodstva koje se istaklo nepotizmom: rezultat od 0,7 odsto ili 1.989 je – katastrofalan.

Socijaldemokratska partija Crne Gore, drugi put od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori i prvi put od obnove nezavisnosti, ostala je van parlamenta. Osvojenih 8.752 glasova ili 2,9 odsto je više nego loš rezultat.

Slab izborni rezultat SDP-a je pokazatelj da su birači kaznili ovu partiju koja je, samo mjesec dana prije izbora, ostala bez predsjednika. Lider stranke Raško Konjević se povukao iz politike, a istaknuta narodna poslanica Draginja Vuksanović-Stanković je napustila partiju nakon poraza na predsjedničkim izborima.

No, ključni – ispostavilo se apsolutno pogrešan potez – bio je izbor Nikole Đuraškovića, svega mjesec prije izbora, za nosioca liste SDP-a. No, to je bio proizvod unutarstranačkog razračuna i pobjede opcije koja je zagovarala, ne saradnju, nego sukob sa DPS-om, poput onoga na Cetinju nakon lokalnih izbora.

Zato je sada SDP u teškoj poziciji i u borbi za golo političko preživljavanje: jedino vanredni Kongres i dolazak novih, mladih ljudi mogli bi da znače pokušaj oporavka i izgubljenog povjerenja.

ČEKAJUĆI EPILOG 

Izborni rezultat vanrednih parlamentarnih izbora pokazuje zanimljiv efekat: da je SDP bio unutar koalicije ,,Zajedno“, ta bi stranka imala garantovana tri poslanička mjesta, a koalicija ,,Zajedno“ bi bila najjači parlamentarni subjekt nakon 11. juna. To je moglo da znači potpunu promjenu političke igre u Crnoj Gori i vraćanje suverenističkih snaga na čelo države. 

Ovako, plaća se preskupa greška i propuštena šansa.

Još jedna je zanimljivost nedavno okončanih izbora: prema prijevremenim rezultatima, rasulo se čak 9,6 odsto glasova građana. Naime, cenzus nijesu uspjele da pređu liste ,,Mi možemo“, Pokret za promjene, Narodna koalicija, ,,Pravda za sve“, Preokret i SDP. Po Dontu je tako raspoređeno čak 9 mandata.

I na kraju: rekordan rezultat za sve manjinske stranke od 10 mandata, iako je dobar za partije manje brojnih naroda, može da znači i najavu negativnog trenda – da se Crna Gora polagano ograđuje u nacionalne torove gdje se gube građanske stranke, a manje brojni narodi uglavnom glasaju za svoje nacionalne predstavnike.

To djeluje kao zabrinjavajući scenario za građansku državu kako je i u Ustavu upisana Crna Gora.