Na brojnim lokacijama u Pljevljima ovih dana izvode se građevinski radovi na postavljanju novih fasada na stambenim objektima. Na terenu kao građevinci angažovani su radnici iz inostranstva, najčešće iz Turske, jer su u Pljevljima građevinski radnici deficitaran kadar. U razgovoru sa bivšim direktorom lokalne Službe za izgradnju i razvoj Nenadom Rubežićem saznajemo da na tržištu rada u Crnoj Gori, pa i u Pljevljima, fale majstori iz oblasti građevine. Rubežić kaže da se mlađi ljudi teško opredjeljuju da uče zanate, a starije zanatlije su već pred penzijom, odnosno mnogi od njih su stekli penziju ali još uvijek rade.

– Bez majstora tesarske struke nije moguće graditi objekat. Tesari koji danas rade na građevinama, u prosjeku su stari 65 godina. Nažalost, to je problem i sa drugim zanatskim pozivima. Nedostatak zanatlija može se najbolje vidjeti po činjenici da na našim građevinama rade radnici iz azijskih zemalja. Siguran sam da će dogodine dnevnica jednog tesara biti 100 eura, jer će biti jako teško pronaći tesara da vam radi – ističe Rubežić.

On napominje da je nedostatak majstora često i razlog što se neki poslovi ne mogu završiti u predviđenom roku. Preduzetnici ponekad i ne mogu da se jave na javni poziv jer nemaju adekvatnu radnu snagu.

– Mnogo javnih poziva se raspiše, a niko se na njih ne javi. Problem je što nema valjane radne snage i što preduzetnici nemaju mogućnost da uzmu posao – kaže Rubežić koji naglašava da je takva situacija u čitavoj Crnoj Gori, a ne samo u Pljevljima.

Prema njegovim riječima, teško će biti situaciju mjenjati nabolje, jer se majstori od znanja ne mogu stvoriti preko noći.

– Za početak, potrebno je da se mladi usmjere u zanatske škole i da se stimulišu. Potom je potrebno sačekati da ti mladi ljudi stasaju u dobre majstore. Smatram da je vrijeme da neko reaguje i da se ozbiljno pozabavi ovim problemom – naglašava Rubežić.

Nema ni školskih programa za pekare i kasape

Kada su u pitanju zanatski pozivi, situacija nije mnogo bolja ni kada se radi o uslugama iz oblasti prehrane. Poslednjih godina broj kuvara se povećao, ali i dalje fale pekari. Kasapi iz dana u dan povećavaju cijene svojih usluga, jer ih je sve manje a njihov rad je na cijeni. U srednjim školama poslednjih godina broj upisanih učenika za kulinarstvo se uvećava, ali za pekare i kasape nema školskih programa, pa se boljitak ne može ni očekivati.

U Pljevljima je problem i u tome što se među 2.000 nezaposlenih nalazi veliki broj muškaraca i žena koji su stariji od 50 godina i pripadaju teže zapošljivim licima.