Kada pomislim na djetinjstvo, jedna od prvih asocijacija su mi dani provedeni u školskim klupama u osnovnoj školi „Mihailo Žugić“ u Odžaku. Sa puno topline se sjećam školskih dana, gdje nas je učitelj Uroš Vojinović učio prva slova i brojke. Učio nas je odgovornosti prema učenju i školskim obavezama, koje su kasnije nadograđivale nastavnice i nastavnici kroz učenje o hemijskim formulama, zadacima iz fizike, prirodi iz biologije, istorijskim činjenicama i geografskim mjestima, crtanju, tehničkom crtanju, izradi predmeta od gline, pjevanju…

Posebne su bile sportske aktivnosti koje smo razvijali kroz fizičko obrazovanje u školskom dvorištu, a omiljeni sport fudbal. Fizička aktivnost kroz edukacije, nastavljena je van škole na izletima na Vodoplavu i Zekavicama, gdje smo sa radošću svi išli.

Sjećanja na školske dane ispunjena su i strahovima koji su se provlačili pred svaki najavljeni kontrolni ili pismeni zadatak, iščekivanje ocjena i roditeljski sastanak. Posebna draž iz školskog perioda su mi knjige dobijene na kraju školske godine za odličan uspjeh i primjerno vladanje, koje i danas krase police sa mojim knjigama.

Lijepe uspomene me sjećaju na drugarice i drugove iz osnovne škole. Zahvaljujući društvenim mrežama, iako nas je život odveo na različite životne staze, održavamo kontakte. I negdje u sebi osjećam da su to ta neka posebna prijateljstva, koja se stiču u osnovnoj školi.

Zaista, odgovornost i marljivost stečena prema školovanju i obrazovanju koja je nastavljena kroz Gimnaziju „Tanasije Pejatović“ i Pravni fakultet, a sada i na poslovnim zadacima u opštini Pljevlja i Udruženju paraplegičara Pljevlja, vezujem za školske dane provedene u Osnovnoj školi „Mihailo Žugić“ i pod budnim okom oca koji je pratio jesu li školski zadaci izvršeni na vrijeme i naučeni za sledeći čas.

Sa ponosom uvijek ističem da sam bila učenica ove škole prateći uspjehe učenika i nastavnika ali i uvijek sa nekom sjetom kada prođem pored školskog dvorišta jer je to staza na koju se više nikada ne mogu vratiti, osim u sjećanjima.

Zato draga školo želim da tvoja vrata dugo, dugo budu otvorena za svu djecu kojima ćeš prenositi znanja i iznjedriti vrijedne i uspješne ljude u budućim generacijama.

(Tekst povodom dana osnovne škole „Mihailo Žugić“ u Odžaku kod Pljevalja.)

Mira Topović je na jednom od svojih objava na svom facebook profilu krajem septembra napisala:

„Iz oka mi pobjegla zvezda… mrak… crn, potpun, misao kao daleko svetlo, nedostižno…. nigdje, nikome, ničiji… da je bar tuga…“