Ermina Vlahovljak , profesorica francuskog jezika u OŠ ,,Salko Aljković“ u Pljevljima za postignute rezultate dobila prestižnu nagradu Oktoih

U petom razredu osnovne škole, u vrijeme kada se izučavao samo jedan strani jezik, pošla je kod direktora i saopštila mu da neće da uči ruski, što im je bilo nametnuto, nego francuski, i većina đaka iz odjeljenja je podržala u tom otporu. Tako je na kraju i bilo. Kasnije je postala profesorica tog jezika, a u nedjelju je za posignute rezultate u karijeri Ermina Vlahovljak dobila prestižnu nagradu Oktoih.

Uvijek joj se sviđalo kako zvuči francuski jezik. Divila se dostignućima tog naroda, pa je fascinira civilizacijski šta su svijetu sve ostavili – jedno ogromno nasljeđe. To savršeno umiju da čuvaju i cijene, što se, kaže profesorica, ne može reći i za nas.

Kada uče o odjeći organizuje reviju

Francuski jezik se voli ili ne voli. Nema, prema riječima nastavnice iz pljevaljske Osnovne škole ,,Salko Aljković“, tu neke sredine. Sagledavajući način na koji ona realizuje svoje časove, da se naslutiti da su rijetki đaci koji u njima ne uživaju.

– Jako rano smo prešli na aktivnu nastavu gdje đaci rade po zadatku uz pomoć profesora. Dobijaju različite zadatke, recimo, kada učimo o odjeći imamo reviju. Voditelj objašnjava, takođe, šta je šta i fora je da se primijeni naučeno. Ono što oblače moraju da objasne. Isto tako, kada učimo o hrani kažem im da naprave sendvič kod kuće i ko savršeno na času objasni kako ga je pripremio ima pravo da ga pojede na času. To je zasluga – priča za Pobjedu profesorica, dodajući da obožava svoj posao.

Saznala je da je dobitnica nagrade tako što joj je koleginica poslala poruku sadržine: ,,Bravo, ponosna sam“.

– A ja u šoku… Zovem muža i obavještavam ga. Nisam vjerovala. Oktoih je Oktoih. Nevjerica je bila totalna – priča ona.

Najviše je ponosna na djecu koju je izvela…Brojne nagrade, priznanja, pohvale su uticale da se proglasi jednom od najboljih. Mimo toga, njeni đaci na takmičenjima zauzimaju prva ili druga mjesta….

Predstava o đacima koji dolaze u školu na konju

Privukla je pažnju stručnjaka i radom u pozorištu – piše tekstove za djceu, radila je scenografiju, muziku…

– Napravila sam i predstavu o životu djece, imala sam dvije djevojčice koje dolaze u školu na konju – ističe ona.

Kaže da je uraditi predstavu ogroman posao. Često ima djece koji su početnici, pa sa njima radi čitanje, izgovor, akcentovanje riječi, te pokret na sceni i to sve se odvija uglavnom subotom, po nekoliko sati. Ništa joj od toga ne predstavlja opterećenje, jer uživa.

– Pet sati smo se tako negdje spremali u učionici. Direktor je pregledao video nadzor i pitao se šta se dešava, šta to radimo – kaže ona, uz osmijeh.

Jednom prilikom je na sceni imala 84 djece koju je spremila za predstavu. Imaju svoju salu za takve aktivnosti, a kada nastupaju u gradu traže od Opštine prostor. Objašnjava da je u Udruženju profesora fransuckoj jezika, te da imaju i festival frankofona pozorišta u sklopu kog učestvuju đaci osnovnih i srednjih škola.

Morala je da napusti učionicu zbog nedostatka norme

Iako je za nju učionica prostor koji podmlađuje, uveseljava i inspiriše, Vlahovljak je gotovo morala napustiti. Nastavničko vijeće je predložilo da bude pomoćnica direktora, prijavila se i sada obavlja tu funkciju. Predaje još samo jednom odjeljenju devetog razreda kome je i razredna, jer želi da ih izvede do kraja ove godine.

– Čim je smanjen broj časova ostajemo bez norme masovno. Pa, što sam predala prijavu za pomoćnicu direktora? Zato što volim adminsiatrciju? Ne, ja volim učionicu, ali džaba, jer ove godine već nemam normu – imam 16 časova, umjesto 18. Dogodine ostajem sa pola norme. Da nije bilo norme nikada ne bih izašla iz učionice. Meni je to najljepši posao na svijetu. Ovo je borba za opstanak… Sin na studijama – treba školovati sa pola norme – navela je ona.

Ne bi joj smetalo da ide u dvije škole da radi kako bi dosegla normu, ali nema tu šansu.

– Smanjuje se broj djece, pogoto na sjeveru – navodi Vlahovljak.

Ukazivala je, kako kaže, godinama na problem, pisali su dopise nadležnima, ali nije pronađeno rješenje.

Vlahovljak je u profesiji ostvarila vrhunac, što se tiče našeg podneblja, osvajanjem nagrade koja se dodjeljuje za ostvarene izuzetne rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja. Pred penzijom je, ali uprkos tome vuče je želja o kojoj otvoreno govori – da se vrati đacima. Njenoj učionici.

Vrijeme će, zaključuje naša sagovornica, pokazati hoće li se to ostvariti. Do tada, kao pomoćnica direktora, već je krenula u određene projekte koji su fokusirani, naravno, na djecu. Najavljuje iznenađenja…

Manje časova na uštrb nivoa znanja jezika

Reformom od 2017. godine, objašnjava profesorica Vlahovljak, smanjen je fond časova francuskog jezika sa tri na dva. Po evropskom portfoliu mi, prema njenim riječima, nemamo dovoljan broj sati da nam djeca dođu do određenih nivoa znanja.

– Ako idemo na početni nivo, naša djeca ne mogu u šestom, ni do polovine sedmog to da prođu. Ranije smo to mogli. Nemamo vremena za uvježbavanje – kaže profesorica.