Sudbina hiljada Ukrajinaca koji su, bježeći od rata stigli u Crnu Goru, “probudila” je uspavanu humanost crnogorskih građana koja im je bila svojstvena kroz istoriju, u gotovo svim kriznim situacijama, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) psihološkinja Anđa Backović, komentarišući brojne primjere solidarnosti domaćeg stanovništva prema ljudima koji su zbog rata napustili dom.

“Reakcija na tragediju u Ukrajini pokazatelj je probuđene humanosti koju ne demonstriramo baš prečesto u svakodnevnom životu”, kaže Backović.

Mitar otvorio dom za ljude u nevolji

Mitar Krivokapić iz Baošića kod Herceg Novog jedan je od mnogih koji je ponudio smještaj za porodice iz Ukrajine.

Kako kaže za RSE ” u dobru je lako biti dobar, ali u muci treba pomoći “.

“To je tradicija stare Crne Gore. Kada je bilo teško i velika nemaština ono što se imalo se dijelilo sa ljudima u nevolji. Bili smo na ispitu humanosti i tokom nesretnog rata u bivšoj Jugoslaviji. Tada je moja familija primila dvije porodice iz Bosne i Hercegovine, jednu srpsku, jednu muslimansku”.

Kada su vidjeli ratne strahote u Ukrajini, Mitar i njegova porodica su odlučili da ponovo otvore vrata porodične kuće ljudima koji bježe od rata:

“Osnovna poenta u životu je da pomogneš ljudima u nevolji, pogotovo kada sulude glave dovedu do nevolje. Drugi dan od ruske invazije odlučio sam da smještaj za 15 osoba ponudim izbjeglima iz Ukrajine. Ja još čekam da dođu jer je dio njih uspio da se prebaci do Poljske ali dio njihovih porodica je još u Ukrajini. Puna srca ih očekujemo” kaže Mitar.

Većina Ukrajinaca koji stižu u Crnu Goru odlaze u gradove na primorju, najviše u Budvu.

Mnogi mještani ponudili su besplatan smještaj, hranu i odjeću. Među njima je i Budvanin koji je insistirao na anonimnosti, potvrdivši za RSE da je u njegovoj porodičnoj kući smješteno 19 Ukrajinaca , među kojima i četvoro djece bez roditelja.

Svoja vrata za 36 izbjeglica, mahom žena i djece, otvorio je vlasnik bjelopoljskog hotela Bijela rada, na sjeveru Crne Gore sa porukom da njihov boravak nije vremenski ograničen i da mogu da računaju na svaku podršku.

Emotivna podrška jednako važna

Da nije samo materijalna podrška neophodna ljudima u nevolji već i emotivna, nedavno se pokazalo na primjeru Olene.

Bježeći od rata, daleko od porodice, Ukrajinka Olena Maljar je 22. marta u Kliničkom centru Crne Gore rodila Mariju. To je ujedno i prva beba rođena u Crnoj Gori nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 24. februara.

Kada je stigla bila je u devetom mjesecu trudnoće. Odlazak u Crveni krst učinio je da Anđelka koja tamo radi postane od tog trenutka njena pratnja:

“Bila sam sa njom i pružala joj moralnu podršku, prevodila gdje treba. Zbližile smo se. Najemotivnije mi je bilo kada je krenula u porođajnu salu, gdje smo morale da se odvojimo, okrenula se i jako me zagrlila. Baš me je potreslo”, ispričala nam je Anđelka.

Anđelka kaže da je Olena, uprkos okolnostima u tim trenucima “bila pribrana, smirena, skoncentrisana na porođaj i pokazala ogromnu snagu”.

Kako kaže, ljekari i medicinsko osoblje su prema Oleni pokazali dodatnu empatiju:

“Pokazali su brigu i saosjećanje, posebnu pažnju, svjesni činjenice odakle dolazi i kakva je situacija”.

Ljudi iz ukrajinske ambasade, Anđelka, buketi cvijeća i baloni su bili ispred bolnice kada su Olena i mala Marija napuštale porodilište.

Minđuše za pomoć Ukrajincima

Neki su našli originalan način da pomognu.

Dajana Debeljak iz Podgorice pravi nakit u bojama nacionalne zastave Ukrajine, a prihod donira Ukrajincima.

Ona za RSE kaže da širom Evrope ljudi poput nje organizuju na sličan način:

“Vjerovatno je to naš način da se kroz umjetnost i stvaranje izborimo sa svim što nas tišti. Iako nismo dovoljno moćni da zaustavimo ovaj mrak koji prekriva Ukrajinu, a i sve nas, onda smo dovoljno moćni da jednostavno budemo samo – humani”.

Dajana kaže da jako dobro razumije patnje ljudi iz Ukrajine jer je i sama prošla kroz pakao izbjeglištva kada je 1992. godine, kao četvorogodišnja djevojčica sa porodicom, zbog rata u Bosni i Hercegovini, morala da napusti dom u Sarajevu.

Kaže da je srećna što svakoga dana sve više svjedoči primjerima humanosti ljudi koji na razne načine pomažu, u mjeri koliko ko može.

Ratovi i krize probude najbolje u ljudima

Psihološkinja Anđa Backović kaže da primjeri humanosti prema ljudima koji su pobjegli od rata u Ukrajini pomažu da se duh solidarnosti, empatije i želje da se pomogne, proširi:

“Krize izvuku ono što je najbolje iz nekih, mada ponekada i ono što je najgore u nekima. Ta suočenost sa opasnošću i stradanjem nas zapravo suoči sa pitanjem šta je najvrjednije. Tada shvatimo da je najveća vrijednost ljudski život, život djeteta ili bilo koje druge osobe”.

Ona navodi da to budi humanost svojstvenu čovjeku kao jedinstvenom biću u prirodi:

“Ovakve situacije kao što je rat u Ukrajini pomažu da otkrijemo kakvi smo i kakvi bi mogli da budemo kada bi stalno davali sve od sebe “.

Backović kaže da nas svakodnevica, komfor i uljuljkanost u svoje zone bezbrižnosti često udalje od osjećaja da nekom treba pomoć pa reagujemo tek kada vidimo stvarnu nevolju kod drugoga:

“Samo posmatranje primjera humanosti neće biti dovoljno ako djecu stalno ne podstičemo da budu empatični, da pomažu u školi, porodici, društvu. Zato je jako važno da oni žive i ponavljaju te primjere. Tako će usvojiti ove vrijednosti i učvrstiti ih u ponašanju”.

U Crnu Goru je do sada izbjeglo oko 7.000 Ukrajinaca, od čega je preko 2.000 nastavilo put u druge zemlje.

Prema najnovijim podacima Ujedinjenih nacija, od početka ruske agresije na Ukrajinu, tu zemlju je napustilo četri miliona i 300.000 stanovnika.