Evropska unija (EU) je Crnoj Gori uvela neformalnu klauzulu balansa, iako vlast pokušava da predstavi kako država napreduje u integracijama, ocijenila je izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević.

Ona tvrdi da su izvještaji EK ukazali na neuralgične tačke blokade procesa evropeizacije i praktično nacrtale funkcionere koji moraju otići sa svojih pozicija.

“Kroz Komunikaciju Strategije proširenja i ključnih izazova za 2014-15, EK je u dijelu preporuka koji se odnose na Crnu Goru, podsjetila na postojanje tzv. klauzule balanse unutar pregovaračkog okvira i naglasila da će napredak u ispunjavanju privremenih mjerila koja se odnose na vladavinu prava odrediti dinamiku pregovora. Nijesu crnogorske vlasti izgleda ništa naučile iz tadašnje prijetnje klauzulom balansa ili su to prebrzo zaboravili. Svjedoci smo da Crna Gora završava 2019. sa institucijama koje su razorene partijskim interesima i samim tim ne mogu ni produkovati potrebne rezultate. Samo naivni i politički ograničeni mogu misliti da EU mogu vući za nos i da se ovakve stvari ne notiraju i to posebno u evropskim prijestonicama koje su tradicionalno oprezne prema proširenju. Logična posljedica je neformalna klauzula balansa koja je sada na snazi”, kazala je Uljarević u razgovoru za “Vijesti”.

Zbog čega nema jače reakcije Brisela zbog zastoja Crne Gore u reformama?

Reakcije ima iako je ona, po mom sudu, zakašnjela a samim tim i nedovoljno učinkovita. Mi smo, sa dijelom kritički orijentisanih kolega u civilnom sektoru, upozoravali da je Crna Gora lider u simuliranju a ne u reformama. Znali smo i tada da vlast neće svojevoljno ući u zahtjevnu fazu pravih rezova pa smo predlagali EK da iskoristi postojeće mehanizme kako bi dinamizirala na kvalitetan način čitav proces. I da je EK Crnoj Gori samo zaprijetila prije godinu i po klauzulom balansa to bi imalo većeg efekta nego što je sada praktično uvela. Uostalom, o tome svjedoči i nikad oštriji nezvanični dokument EK koji direktno upire prstom u neuralgične tačke blokade procesa demokratizacije i evropeizacije i praktično crta one koji moraju otići sa svojih pozicija kako bi crnogorska vlast dokazala postojanje elementarne spremnosti da ovaj proces nastavi valjano.

I pored jasnih kritika u “non paperu” EK, glavni pregovarač kazao je da se radi o ohrabrenju dok je premijer poručio da dio javnosti selektivno čita izvještaje iz Brisela. Kako to komentarišete?

Potrebno je naglasiti da su pristupni pregovori naša šansa da se uredimo kao društvo, uspostavimo odgovornost i izgradimo državu u kojoj pojedinci ne mogu biti iznad institucija. Ocjena ispunjavanja preuzetih obaveza nije ništa drugo do ocjena našeg kredibiliteta. Na poljuljani kredibilitet Crne Gore u pregovorima ukazao je i posljednji godišnji Izvještaj EK predstavljen proljetos, a “non paper” koji smo dobili nedavno dodatni je hladni tuš za one koji su od proljeća uspjeli još više unazaditi stvari. I to potvrđuju i reakcije vlasti koje su nekonzistentne i međusobno neusaglašene, sa namjerom da samo smanje štetu nastalu javnim objavljivanjem dokumenta. Moj je utisak da ti ljudi ne vjeruju ni sopstvenom javno izraženom optimizmu, ali se izgleda nadaju da će drugi povjerovati.

Što Vam to govori?

Suštinski problem je da sedam godina nakon otvaranja pregovora, vlasti demonstriraju nerazumijevanje pregovaračkog procesa. Ako vam EU kaže da nešto nije dobro, ona vam poručuje da to nije standard niti najbolja demokratska praksa do koje drže u tom klubu država. A nije na onom ko stoji u redu da uđe u jedan klub da izvana mijenja standarde, već da kaže u kojem će roku biti sposoban da dostigne standard i ispravi ukazanu nepravilnost. Zato se i kaže da se najveći pregovori vode u samoj zemlji i da su evropski poslovi suštinski domaći poslovi. 

Radi se o dokumentima koji se veoma pažljivo i dugo pišu na bazi različitih izvora informacija uz mnogo stručnih i političkih čitanja. Ti standardi na kojima EU insistira su miminum koji moramo imati da bi se uredili kao društvo. Odbijanjem da se to primijeni, uz dodatnu najavu da će pokušati ubijediti EK da nešto nisu dobro razumjeli, crnogorske vlasti štete inače bremenitom i usporenom procesu pristupanja. 

Svi mi koji imamo intenzivnu komunikaciju sa predstavnicima institucija EU i država članica znamo i da je ono što je izašlo u tom dokumentu najumivenija verzija onog što misle i govore na zatvorenim sastancima ključni igrači u EU. A to bi morao znati i sam premijer ili u protivnom ima još ozbiljniji problem koji zahtijeva temeljnu rekonstrukciju pregovaračkog tima.

U izvještaju se posebno ukazuje na nedostatke u oblasti slobode medija i saradnji sa NVO. Kako komentarišete odnos Vlade prema kritičkom dijelu javnosti?

Vladu najviše iritiraju kritički orijentisani mediji i NVO, jer upravo taj dio društva kontinuirano i argumentovano ukazuje na nedostatnosti njene politike i prakse. Taj nedostatak demokratskih kapaciteta se najviše vidi u nesposobnosti vlasti da vodi dijalog sa neistomišljenicima, olakom etiketiranju onih koji ukazuju na probleme čak i kad predlažu razumna rješenje. Baš kao i u prljavim kampanjama koje pospješuju kroz provladine medije, ali i kroz same institucije sistema, ali i brojnim drugim manje vidljivim ali opasnim i trajućim pritiscima.

Može li takav pristup biti štetan i za vlast?

Taj pristup se pokazao nepromišljen i štetan za same vlasti. Na to ukazuju i relevantna istraživanja javnog mnjenja jer je jasno da je ojačan kritički krug u smislu povjerenja javnosti a oslabljena Vlada i druge institucije.

 Nisam sigurna da u samim vlastima, a prvenstveno kod zastupnika tog tvrdolinijaškog pristupa, postoji razumijevanje štete koje su napravili i sebi baš kao ni spremnosti da to mijenjaju. To je loše jer se troši dragocjeno vrijeme i resursi na unutrašnje obračune umjesto na iniciranje i vođenje dijaloga o tome kako doći do države za koju smo se zalagali kroz obnovu nezavisnosti. Konačno upravo “non paper” pokazuje da su među najkritičnijim oblastima istaknute one koje u Crnoj Gori uporno problematizuju kritički orijentisane NVO i dobro prate kritički orijentisani mediji. Meni je jasno da to samo pojačava bijes vlasti čija se Potemkinova sela više ne mogu skriti, ali bi politički racionalnije bilo da su čuli bolje te kritike ovdje prije nego što su im se vratile u onom krugu koje su prešle preko Brisela.

Upravo “non paper” pokazuje da su među najkritičnijim oblastima istaknute one koje u Crnoj Gori uporno problematizuju kritički orijentisane NVO i dobro prate kritički orijentisani mediji

Koliko je za proces integracija opasna najava Francuske da će se promijeniti sistem pregovora? Smatrate li da treba mijenjati pravila za države koje su već u pregovrima?

Nije ovdje riječ o sportskoj utakmici u kojoj se dvije ekipe takmiče na osnovu utvrđenih pravila. Proces evropskih integracija je oduvijek bio poput pokretne mete. Jednostavno, radi se o politici koja je zasnovana na postojanju interesa i odlučivanju na osnovu interesa. A interes država članica EU, pa i Francuske, je da se zapadni Balkan integriše u Uniju kao uređeno društvo. Međutim, sve je jasnije da nije interes vladajućih elita u regionu da se uredimo kao društvo i zato su unutrašnji veto igrači koji raznim akcijama “miniraju” proces pristupanja sve aktivniji. I to opravdano zahtijeva promjenu pristupa, pri čemu ostaje veliko pitanje da li će to ići baš po okvirnoj metodologiji koju je predložio Emanuel Makron ili će EK prilikom detaljne razrade ipak to malo drugačije razviti.

Sasvim je izvjesno da će se nova pravila odnositi na sve kako bi se mogli komparativno pratiti.

 U DPS-u jačaju tvrdolinijaši

Očekujete li programske zaokrete u DPS-u nakon kongresa?

Dugo je pripreman Osmi kongres DPS-a, a očekivano bitka nije bila oko programskih zaokreta već oko osvajanja ili održanja pozicija unutar partijske strukture. Stoga su i programske intervencije kozmetičke i u pravcu onog što je društveno i politički poželjna priča, a bez vizije revitalizacije društva ili obaveznosti koje nose jasno definisani i mjerljivi rezultati. Neke su odrednice i cinične, poput one o zalagaju DPS-a za odlučniju borbu protiv korupcije kroz obezbijeđenje sprovođenja i unapređenja postojećih zakona i snaženja državnih poluga. 

Upravo je kroz sistem koji taj DPS u cjelosti kontroliše korupcija procvjetala toliko da se u relevantnim međunarodnim izvještajima opisuje kao endemska, a državni interes je preklopljen partijskim do mjere da smo označeni zarobljenom državom. Podjednako je cinično, ako ne i uvredljivo, akcentiranje antifašizma od strane partije koja mjesta stradanja antifašista izdaje u višedecenijski zakup i prenamjenu. Tako će logor Mamula u novom ruhu hotelskog kompleksa gostima nuditi sve osim tragova koji su svjedočili o patnji, bolu i traumama zatočnika tog mjesta stradanja. Ta luksuzna all inclusive ponuda će isključiti najvažnije – naše pravo i obavezu da pamtimo antifašističke žrtve i da im kroz komemoracije odajemo počast, a sve uz blagoslov DPS-a čiji antifašizam očito ima svoj izraz u eurima iako taj cjenovnik ne stoji u njihovom programu.

Na nivou simbolike, moj je utisak da je Osmi kongres DPS-a, poput famozne Osme sjednice KP Srbije, ojačao tvrdolinijaše a zatezanje partije i čitavog sistema može voditi godinama raspleta. Na drugoj strani, nekog iz demokratske države osmi kongres jedne iste partije na vlasti 30 godina može podsjetiti i na naučnofantastični horor “Osmi putnik”.

Tehnička vlada je loš eksperiment

Da li je realno do kraja godine očekivati pregovore o tehničkoj vladi i postoji li mogućnost da se to pitanje riješi u paketu sa izborom VDT-a i članova Sudskog savjeta?

Tehnička vlada može najviše pomoći DPS-u. Taj eksperiment smo već imali prije tri godine, u daleko povoljnijim okolnostima za opoziciju. I u tim uslovima vlada je imala limitirane učinke. DPS i njegovi koalicioni partneri su u međuvremenu sistem potpuno zatvorili partijskim kadrovima po svim nivoima, tako da tu nema elementarne propusnosti za svrshishodan rad ministara koji bi došli iz opozicije.

Međunarodni akteri tu temu ne uzimaju ozbiljno u obzir ni za razgovor a kamoli sopstveni angažman.

Umjesto insistiranja na gubitničkoj ideji, opozicija bi trebalo da osmisli način kako da učestvuje u konačnom konstituisanju Sudskog savjeta a što uključuje izbor uglednih pravnika u Skupštini, kao i u izboru VDT-a. Mislim da ta dva pitanja treba vezati za usvajanje rješenja usaglašenih unutar Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog sistema koji ima potencijal ukoliko to opozicija pametno iskoristi.