Nekada je Poljoprivredna zadruga u Boljanićima bila rekorder u proizvodnji krompira i nosilac razvoja ove seoske mjesne zajednice. Danas je imanje zadruge u potpunosti zapušteno i prepušteno propadanju. Kriza u ovoj uspješnoj zadruzi nastupila je u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, da bi se sve završilo bezuspješnim oporavkom kroz stečaj i prodaju zemljišta nekadašnjem predsjedniku budvanske opštine Rajku Kuljači. Da situacija bude još gora, zemljište je prodato ali ne i objekti, koji su u međuvremenu izloženi neviđenom propadanju. U više navrata pokušana je prodaja objekata, u kojima su se nekada nalazili magacini i prodavnica, ali do toga ipak nije došlo.

Zadruga je nekada obrađivala velike površine zemljišta, gdje je vršena proizvodnja izuzetno kvalitetnog krompira. U okviru zadruge radila je i prodavnica, odnosno preko iste je vršeno snabdijevanje namirnicama cjelokupnog lokalnog stanovništva. Zadruga je bila mjesto oko koga se sve dešavalo na području cijele mjesne zajednice. Sada je sve pusto i prazno – kaže predsjednik MZ Boljanići Mijo Kotlaja.

On navodi da su sela, kao i u drugim područjima pljevaljske opštine, gotovo prazna. Mladi su otišli u druge sredine, a zemljište niko ne obrađuje. Ista je situacija sa privatnim imanjima kao i sa zadružnim posjedom.

Boljanići su do 1929. godine bili poseban srez, odnosno administrativno su bili čak odvojeni od Pljevalja. Ovde je bio centar brojnih sela, što se najbolje može vidjeti da je 1924. godine u bukovičkom selu Srečanje, koje je pripadalo ovom srezu, obnovljena prva crkva u pljevaljskom kraju poslije viševjekovnog turskog ropstva. Isto tako u Boljanićima je podignuta prva nova crkva, a sve to govori o jačini ovog kraja i tadašnjoj brojnosti stanovništva – priča Kotlaja.

On ističe da danas više nije tako i da su upravo sela nekadašnjeg boljanićnog sreza najpraznija i da imaju najmanje stanovnika, jer su ista okružena granicama prema Republici Srpskoj i Srbiji, a putna infrastruktura je izuzetno loša. Kotlaja ističe da je prije trideset i nekolike godine Mjesna zajednica Boljanići bila puna stanovništva.

U jednom momentu u zadruzi u Boljanićima bilo je zaposleno 11 radnika, a zapošljavano je i dosta sezonaca, naročito u vrijeme sjetve i vađenja krompira. To je mnogo zančilo za cijeli ovaj kraj. Neki su u ovoj zadruzi i penziju stekli. Sada imamo pustoš, a od nekadašnjih kvalitetnih oranica nema više nikakve koristi. Sada tamo gdje su bile nepregledne njive pod krompirom raste trnje – konstatuje Kotlaja i napominje da bi bilo dobro opet obnoviti rad zadruge.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka Poljoprivredna zadruga u Boljanićima imala je farmu ovaca i goveda, a za lokalno stanovništvo bilo je najbitnije što su preko zadruge mogli da nabave rasna grla. Sada, kaže Kotlaja, u Boljanićima više niko ne drži više od dvije krave.

Nekada je preko zaduge u Boljanićima godišnje otkupljivano preko 5.000 grla jagnjadi i sva su ona preko Luke Bar bila izvezena u inostranstvo, što je obezbjeđivalo solidan kapital za zadrugu, ali i za državu – naglašava Kotlaja.