Bivši koncesionari državi duguju 1,7 miliona eura

Koncesionari sa kojima su ugovori o koncesiji za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina raskinuti ili su istekli državi duguju 1,7 miliona eura.

Na ovoj listi je 11 privrednih društava, a najveći dug imaju kompanije „Vektra“ Podgorica i Rudnici boksita Nikšić, čiji dug zbirno iznosi preko milion eura.

Dug kompanije „Vektra“ Podgorica za eksploataciju na lokalitetu Bušnje iznosi 600.892,23 eura, a Rudnici boksita Nikšić državi duguju 442.851,59 eura. Zavod za izgradnju Bara duguje državi 377.463,61 euro za eksploataciju na lokalitetu Velji Zabio, a kompanija „Tehnoput“ 110.351,38 euro za lokalitet Potoci. AD „Primorje“ Ulcinj na ime koncesije za lokalitet Borik II duguje 83.215 eura, a kompanija Rudnici mrkog uglja Podgorica 36.000 eura za lokalitet, odnosno jamu Petnjik. Za isti lokalitet dužni su ostali i Rudnici Berane, ali iznos njihovog duga je nešto niži i iznosi 28.462,28 eura. DOO „Breznik“ iz Pljevalja je za ležište Maljevac ostalo dužno 25.474,52 eura. Za lokalitet Goran, na kojem je eksploataciju vršio AD „Put“ iz Bara, koncesioni dug iznosi 14.151,18 eura. Najmanje dugove na ime raskinutih ili isteklih ugovora o koncesiji imaju kompanije DOO „Akvarijus“, koja za lokalitet Presjeka duguje 5.126, i „Kimont“ iz Bara, koji duguje svega 254 eura.

Stanje duga dato je prema podacima Poreske uprave koje je Vlada usvojila na poslednjoj sjednici.

Kada je riječ o aktivnim ugovorima o koncesijama, država je u toku ove godine inkasirala 3.418.934,65 eura po osnovu stalnog dijela naknade, dok je po osnovu promjenjivog dijela za 2021. godinu prihodovala 884.644,30 eura.

Stalni dio koncesione naknade (SDN) je iznos koncesione naknade utvrđen ugovorom o koncesiji. Promjenjivi dio koncesione naknade (PDN) je naknada koja se plaća u iznosu koji je veći od stalnog iznosa koncesione naknade.

Obračun promjenjivog dijela koncesione naknade vrši se na osnovu odgovarajuće dokumentacije, koja se, shodno zakonu, podnosi najkasnije do kraja marta tekuće godine, za prethodnu godinu.

Kada je riječ o koncesijama koje su naplaćene u prethodne tri godine, država je za 2019. godinu prihodovala 3.598.567,32 eura, za 2020. godinu 3.335.582,09 eura, a za 2021. godinu 3.951.326,89 eura.

Prema planu davanja koncesija za 2021. godinu, Ministarstvo kapitalnih investicija je sprovelo postupak za sedam lokaliteta i ležišta mineralnih sirovina, dok je Vlada kao koncedent, nakon usvajanja informacija o realizovanim javnim oglasima, donijela odluke o davanju koncesije za šest lokaliteta. U pitanju su lokacije Ober Bijelo Polje, Ristova Ponta Ulcinj, Platac u Kotoru, Varišta – Velja glava Herceg Novi, Milošev krš Cetinje i Bušnje Pljevlja.

Zaključeno je pet ugovora, i to sa DOO „Inženjering put“ Podgorica, za lokalitet Milošev krš, na period od 30 godina, sa DOO „Sport Bili“ Ulcinj, za Ristovu pontu, na period od 30 godina, sa DOO „Elas“ Bijelo Polje, za lokalitet Ober, na 30 godina, sa DOO „Tim kompani“ Pljevlja, za Bušnje, na period od 20 godina, i sa DOO „Fortis Mont“ Herceg Novi, za lokalitet Varišta – Velja glava na period od 30 godina. Ugovor za Platac nije zaključen.

Shodno ugovoru o koncesiji, obavezu otpočinjanja rudarske proizvodnje u toku 2023. godine imaju koncesionari po osnovu osam ugovora, što iznosi oko 200.000 m° c.m. (čvrste mase), zatim 900 m3 bloka i tombolona arhitektonsko-građevinskog kamena, 200.000 tona bijelog boksita, 300.000 tona uglja. Podaci pokazuju da je za 11 mjeseci ove godine u odnosu na isti period prethodne proizvodnja uglja u Rudniku uglja Pljevlja veća za 5,14 odsto.

Pojedini koncesionari se žalili na Agenciju za zaštitu životne sredine

Jedan broj koncesionara imao je primjedbe na neažurnost državnih organa, odnosno neizdavanje saglasnosti na elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu od strane Agencije za zaštitu životne sredine. Naime, za otpočinjanje eksploatacije neophodno je da koncesionari dostave određenu dokumentaciju izdatu od strane drugih državnih organa. Svako njihovo kašnjenje povlači za sobom neizvršavanje obaveza iz ugovora o koncesiji u predviđenim rokovima, a potencijalno i dodatne troškove. Odugovlačenje nanosi štetu koncesionarima, budući da ne mogu da dobiju odobrenje za rad, a, shodno ugovoru, teče period naplate koncesione naknade. Koncesionari su zbog toga tražili odgađanje rokova za realizaciju ugovornih obaveza.