Crna Gora ostaje zemlja bez funkcionalnog Ustavnog suda. Parlamentarna većina ponovo je usvojila, po mnogima neustavne, izmjene i dopune Zakona o predsjedniku. Okupljanje njihovih neistomišljenika pred Skupštinom Crne Gore završeno je nasiljem. Uz najave novih protesta, blokada saobraćajnica i, sa aspekta političke stabilnosti, ništa manje rizičan izbor nove vlade koju bi predvodio Miodrag Lekić.

Iz EU  je stigla poruka  o otkazivanju dogovorenog sastanka Parlamentarnog odbora EU i Crne  Gore za stabilizaciju i priduruživanje (POSP) koji je pripreman u Strazburu. „Sastanak je otkazan zbog sinoćnjeg usvajanja kontroverznog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku u Skupštini, koji je direktno u suprotnosti sa hitnim mišljenjem Venecijanske komisije”, saopštio je šef delegacije Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Vladimir Bilčik.

Sporeći se  treba li izabrati jednog sudiju, kako bi Ustavni sud imao minimum uslova za održavanje sjednica (kvorum) i odlučivanje uz rizik da ostanemo bez odluke u onim predmetima, među više od 3.000 neriješenih, koji pobuđuju najveću pažnju javnosti (analitičari cijene kako bi se „naši“ i „njihovi“ našli u pat poziciji – 2:2)   ili se mora „u paketu“ izabrati svo četvoro sudija, da bi Ustavni sud funkcionisao u punom kapacitetu – poslanici nijesu izabrali nijednoga. Sada treba krenuti iz početka.

Od novog konkursa, preko saslušanja kandidata pred Parlamentarnim odborom, do prvog i eventualno drugog glasanja u plenumu – mogu proći nedjelje. Pa i mjeseci, računamo li tradicionalnu pauzu oko novogodišnjih praznika.  Može se  desiti da Ustavni sud izgubi još jednog sudiju, pošto sudija Milorad Gogić na proljeće stiče uslov za odlazak u penziju, prije  nego što će parlament popuniti upražnjena mjesta u tom sudu i vratiti ga u funkcionalno stanje.

„Situacija nije komplikovana ako postoji minimum volje da se prevaziđe. Da se makar izabere jedan sudija Ustavnog suda”, objašnjavao je premijer Dritan Abazović početkom novembra. Pa je, za mjesec dana, ljestvicu podigao na sva četiri. Kao alternativu, Abazović je od DPS-a tražio da podrže izbor jednog od četiri kandidata koje je probrala paralamentarna većina, a da oni onda ipak usvoje izmjene Zakona o predsjedniku, formiraju 44. vladu, i Ustavnom sudu sa četvoro sudija prepuste da odluči da li je njihov postupak u skladu sa Ustavom. Pa,  kad bude dva – dva, nikome ništa.

„Problem je što na konkursnim intervjuima poslanici pitaju kandidate (za sudije Ustavnog suda) kako će glasati u konkretnim slučajevima“, podsjetio je Zlatko Vujović, sa Fakulteta političkih nauka u Podgorici. „Znači, ukoliko žele podršku, oni moraju da se obavežu kako će da postupe u pojedinim predmetima“.

DPS nije pristao na taj predlog dijelom i zato što bi to podrazumijevalo predaju na izborima izgubljene lokalne vlasti u Podgorici. Aktuelna većina je nastavila sa realizacijom plana formiranja 44. vlade. Tek treba da vidimo kako će ići taj posao. Ko se sjeća pregovara koji su, jesenas, prethodili predlogu da Milodrag Lekić postane mandatar, zna da sve to neće ići baš lako i jednostavno.

Ovonedjeljni ustavno-zakonodavni zaplet ponovo je pokazao da se DPS lakše prilagođava ulozi destruktivne opozicije, nego što se nekadašnji tradcionalni opozicionari navikavaju na obaveze koje donosi vlast. Tako smo umjesto dogovora u parlamentu dobili nove proteste pred Skupštinom. Započet blokadom saobraćajnica, uz zvižduke i psovke na račun predstavnika većine i uz prisustvo poslanika opozicije koji su bojkotovali (još jedna tradicija) sjednicu parlamenta, skup je okončan kamenovanjem zgrade parlamenta i manjim sukobom sa policijom.