Kada se govori o donošenju bilo kakvih ekonomskih mjera za borbu protiv inflacije, za njihovu efikasnost je podjednako važan tajming, kao i kvalitet samih mjera, ocjenjuje ekonomski analitičar Vasilije Kostić. 

On za naš portal govori o kratkoročnim, kao i dugoročnim mjerama, ali i načinu izgradnje stabilne ekonomije u jednoj zemlji.

“Mjere temeljiti na detaljnoj analiizi”

Prethodnog mjeseca, ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj kazao je da se razmišlja o novim mjerama protiv inflacije. Premijer Milojko Spajić pomenuo je da bi lijek za visoke cijene u našoj zemlji bio dolazak svjetski poznatog trgovačkog lanca “Lidl”. Vlada za sada ništa ne preduzima. Da li je ovo vrijeme kada treba da se analazira ili treba da se sprovedu određene mjere, na to pitanje Vasilije Kostić, najprje odgovara da je važno da mjere budu temeljene na iscrpnoj analizi. 

“Kako ne bi bile osmišljene na osnovu pogrešnih saznanja, čime bi i one nanosile dodatnu štetu, bolje je mjere dobro osmisliti nego reagovati ishitreno, jer ko brzo donosi odluke kaje se na tenane”, napominje on.

Nevjerovatno je, smatra Kostić, koliko je kod nas iskrivljena percepcija stvarnosti, kada smo sveli pitanje rasta standarda građana na kupovinu u marketima. Tu stvarnost, tvrdi on, uporno generiše partikularni – politički interes.

“Ništa rast produktivnosti (uzgred jedini održiv način povećanja standarda), ništa efikasna država, ništa stvaranje uslova za rast zaposlenosti, ništa povoljan poslovni ambijent , ništa ulaganje u obrazovanje, zdravstvo, ništa efikasan i pravedan poreski sistem. Samo Lidl”, ironično objašnjava Kostić. Dodaje da, ako ikad dođe “Lidl”  ili bilo koji drugi “lidlovi“ to će nakratko pomoći, jer će nam ubrzo opet, kako kaže, faliti neki novi “Lidl”, budući da su naši problemi nešto drugo.

 “Svaka Vlada bi morala imati viziju, ma kako ona bila različita. Sasvim je drugo ima li ona i strateški plan. Strateški plan je način ostvarenja ciljeva – vrlo složen dokument za koji je neophodna opšta društvena saglasnost. Uz to, za njega je potrebna ekspertska razrada, što nimalo nije lak zadatak. To je i razlog što na tom dokumentu inisitiraju međunarodni ‘faktori’, kako bi se uvjerili kuda smo to krenuli. Prvenstveno, strateški plan je od velikog značaja za nas i naš razvoj i potrebno je na njemu insistirati. Sa druge strane, dok inflacija raste,  Vlada nasumičnim i ad hoc djelovanjem pokazuje da nema plan s konkretnim rješenjima. Ipak, činjenica da ga nema, ne mora a priori da znači  da je u pitanju populizam”, tvrdi Kostić.

 “Ekstremno smo uvozno zavisna zemlja, potrebna dugoročno održiva strategija”

Kostić podsjeća na ono što, kako kaže, ne želimo da naučimo, a to je da je potrebno da razvijamo sistem daleko više otporan na spoljne uticaje nego što je to sada slučaj.

“Globalizacija je kao proces učinila da se svjetski događaji osjećaju lokalno i da lokalno stoji pod uticajem globalnog. Mi u tome, naravno, nijesmo – niti možemo biti izuzetak, pogotovo što smo ekstremno uvozno zavisni. Tako da se i stabilnost i nestabilnost prelivaju kod nas. To smo barem naučili, iako na teži način.”

Dodaje da u tome ne treba previše mudrosti, jer se možemo ugledati na druge i njihova iskustva.

“Ali, kod nas preovladava kratkoročnost i trenutna korist: sada i ovdje princip”, kaže Kostić.

Naš sagovornik izdvaja neke od najvažnijih aktivnosti, a sve u cilju jačanja ekonomije u dugoročnom smislu.

“Afirmisati mjere koje su dominantno produkcionog, a ne redistributivnog karaktera. To će biti moguće u ambijentu stiimulativnom za privređivanje. Uporno treba sprovoditi diverzifikaciju ekonomije i ekonomiju usklađivanja regionalnog razvoja.

Osim toga, potrebno je sprovesti reformu obrazovnog i zdravstvenog sistema paralelno – u hodu raditi na konsolidovanju i stabilizovanju javnih finansija.

Uz to, razvijati sigurnu mrežu socijalne zaštite – kao ključni sadržaj socijalne politike, a ne brkati socijalnu politiku sa pitanjima razvoja, kako se do sada činilo. To bi sve u dugom roku trebalo da vodi do promjene modela razvoja naše ekonomije, koji je do sada jedino temeljen na potrošnji, što nas gura stalno u nove probleme”, ocjenjuje Kostić.

“Problem radne snage posljedica sistema koji afirmiše socijalnu na račun komponente radnog angažovanja”

Podaci koje je nedavno iznio ministar ekonomskog razvoja da 10.000 radnika fali privredi zabrinjavaju. On je, takođe, u svojoj izjavi kritikovao Zavod za zapošljavanje i pitao ih šta rade. Kazao je da ne treba da pravimo socijalne kategorije od građana.

Iz Zavoda nijesu odgovarali na naša pitanja o disbalansu između potrebe za radnicima i broja nezaposlenih.

Sa druge strane, naš sagovornik Vasilije Kostić smatra da, iako crnogorskoj ekonomiji fali radnika, mora se praviti razlika između onoga što nedostaje i onoga što je na raspolaganju.

“To je posljedica neadekvatnog obrazovnog sistema. Osim toga, u budućnosti će nama sve više nedostajati radnika (zbog potreba Evrope i zbog demografije), dok taj jaz ne popuni tehničko – tehnološki razvoj. Inače, veliki broj višegodišnje nezaposlivih lica je posljedica deformiteta sistema koji afirmiše socijalnu na račun komponente radnog angažovanja, što svakako treba mijenjati.

Sa druge strane mi ‘duh zapošljivosti podstičemo’ i na način da povećavamo plate u državnom sektoru na račun plata u privredi – koja stvara sredstva iz kojih se ta ista državna administracija finansira“, zaključuje sagovornik.