Dvadeset godina je prošlo od tragičnog događaja na Bioču 23. januara 2006. godine, kada je život izgubilo 47, a povrijeđeno više od 200 putnika.

Vojinović ističe da su brojni propusti i upozorenja nadležnih institucija prethodili katastrofi.

„Zločin na Bioču nije nastao iznenada. Od 2002. godine upozoravali smo na nepodobnost elektromotornih vozova i opasnosti velike nadmorske razlike između Kolašina i Podgorice. Savjeti i preporuke su ignorisani, a odgovorni su štitili nalogodavce i direktne počinioce“, navodi Vojinović.

Vojinović podsjeća da su problemi bili vidljivi i neposredno prije nesreće – oštećenje šina u tunelu gdje se desila tragedija registrovano je decembra 2005. godine, ali voz je ipak pušten u saobraćaj uprkos neispravnostima. Tvrdi da su sistemske zloupotrebe, korupcija i neodgovornost nadležnih, uključujući Vladu, Ministarstvo saobraćaja, Željeznicu, Tužilaštvo i Sud, rezultirali time da pravi krivci nikada nijesu adekvatno sankcionisani.

„Dvadeset godina stoji ogroman zid ćutanja i sljepila. Porodice poginulih i povrijeđeni putnici ostali su sami, bez pravde, istine i adekvatne podrške države. Naša borba nije samo za istinu o Bioču, već i za poštovanje ljudskih prava i dostojanstva svih građana Crne Gore“, kazao je Vojinović.

Vojinović poziva nadležne institucije da konačno preuzmu odgovornost i omoguće pokretanje parlamentarne istrage, podsjećajući da više od deset mjeseci inicijativa u Skupštini Crne Gore stoji bez odgovora. Takođe upozorava na dugotrajne posljedice tragedije: invalidnost, otežano obrazovanje, nemogućnost profesionalnog napredovanja i gubitak osnovnih prava porodica žrtava.

„Nijesu nas povrijedile riječi, već tišina i nebriga. Nije nas ubila istina, već spoznaja da smo u borbi za pravdu bili sami“, zaključio je Vojinović.