Jedva je čekao napadač Rudara Vule Vujačić nastavak prvenstva u kome je blistao kao nikad. Tokom izolacije radio je po instrukcijama, na treninzima na Borovici bio jedan od agilnijih. Sa velikim entuzijazmom, krenuo je put Golubovaca na utakmicu sa Zetom, nije ni sanjao da će mu to biti poslednji meč ove sezone. Nezgodan položaj tijela prilikom šuta na gol uslovio je kidanje ukrštenih ligamenata koljena koja će ga odvojiti od terena minimum šest mjeseci.

Ne znam šta da kažem, tako je bilo suđeno. Viša sila, ali ko zna zbog čega je to dobro. Razmišljao sam ove dvije sedmice, dok sam čekao dijagnozu, o svemu što se dešavalo tokom sezone i shvatio sam jedno da me je sami Bog poslao u Rudar, klub koji ima dušu. Ovo rijetko ko u karijeri može da doživi, ta hemija koja nas krasi, zalaganje, drugarstvo, odnos sa trenerom Mulalićem, sa sportskim direktorom Damirom Čakarom, sa navijačima… To je nešto nepisivo. Postigao sam osam golova i siguran sam da nije povrede bilo bi ih i više – u dahu je počeo priču ovaj sportista koji je za sva vremena, odnosom prema klubu, „kupio” navijače Rudara.

Nadao sam se da neću morati pod nož, ali i to ću izdržati i ubijeđen sam da ću se vratiti jači i bolji, jer imam veliku obavezu prema klubu. Nema dana da me nije nazvao Čakar, a klub je odmah izašao u susret i platiće sve troškove operacije. Veliki sam dužnik prijatelju kluba Tariku Telaćeviću i Damiru Čakaru, kao i navijačima.

Vujačić je potom rekao da je zabrunut za Rudar.

Nisam mogao da vjerujem kada sam čuo za povredu prvo Tomaševića, a onda i Janketića, za žute kartone protiv Koma. Taman smo krenuli pravim putem, ovako malo nam nedostaje da izborimo opstanak bez baraža i vjerujem da hoćemo, ali na mogo teži način, jer i Janketića, zbog loma ključne kosti, čeka duža pauza – istakao je Vule Vujačić.