Piše: Bećir Vuković

U Crnoj Gori, svaki čovjek je politički slučaj za sebe.

Kad se (a ne ako se) otvore dosijei, mnogi će postati posebni policijski slučajevi, ali ne samo za sebe…

Ozna sve dozna -Udba je naša sudba. Udbu su nazivali Titov Gestapo. Još nisu otvoreni dosijei Udbe. Koje će se tamo zlo iskopati…

Evropski parlament traži da se u – Crvenoj Gori – otvore dosijei. Tek kad se otvore dosijei postaće – Crna Gora, da crnja ne može biti.

Kad već hoćete u Evropu, otvorite dosijee, kaže Evropa.

U komunističkim zemljama, nikad tajna policija nije djelovala radi sprovođenja takozvane – vladavine prava – već radi održanja moći režima, i koristila se samo kao instrument – represije.

Otkako je formirana Ozna – partijska policija – preko raznih Udbi pa do ANB, stiglo se do naših dana. Stiglo se do 21. vijeka. Mijenjali su se nazivi, ali ne i krvotok užasa…

Crna Gora je – zatrpana – dosijeima raznih policijskih struktura (doušničko – špijunskih), i konačno ta brda policijskog krvavog smeća, moraju se prekopati…

Ako su vam usta puna Evrope, onda – otvorite dosijee.

Evropa kaže – otvorite dosijee – ali – odavde – nismo čuli nikakvu reakciju, nismo čuli ni – a – od onih koji imaju – civilnu kontrolu – nad policijom.

Sve bolesti imaju ime na grčkom, a svi lijekovi na latinskom jeziku. To važi u cijelom svijetu osim u Crnoj Gori…

Crnogorsko društvo i na početku 21. vijeka, nema imena osnovnoj bolesti – niti ima imena lijeku. Niti joj ovakvoj ima lijeka. Zašto je tome tako.

Zato što je Crna Gora ideološki logor koji u smjenama i decenijama čuvaju razne – milicije – i – policije – i – zato što taj – logor – nije oslobođen, i nisu otvoteni dosijei – da vidimo – ko je ko – u Crnoj Gori.

Znamo – ko je ko – u kulturi, znamo – ko je ko – u politici, znamo – ko je ko – u novinarstvu, ali ne znamo sa kim sjedimo u kafani, ne znamo – sa kim život provedosmo – ne znamo ko je komšija – ne znamo – ko buši partiju, ne znamo čime se cijelog života – usput i ladom sa slamkom među zubima – bavi rođak, ne znamo – zašto je bližnji toliko daleko – ne znamo ko su policijski lešinari – doušnici – špijuni…

Ne znamo da li šumar – putar – lovočuvar – obavlja još neki posao – honorarno – da li – portir – radi prekovremeno u četvrtoj smjeni. Narodski rečeno – špija li…

Svaka se postlomunistička zemlja bolno rastajala sa komunističkom ideologijom, i policijskim sistemom, osim Crne Gore. Policijsko – doušnički sistem u Crnoj Gori nije ni noktom – zagreban…

Crnogorski komunisti, i njihovi naslednici – lešinari – mislili su da njihovo vrijeme nikad neće proći, niti će iko ići krvavim tragovima njihovih zločina…

Najblaže rečeno, da li običan čovjek, uopšte, ima ikakvu šansu da shvati, da se zapravo rodio i živio do dana današnjeg u jednom – strogo – policijskom sistemu.

Hakslijeva čuvena dilema – biti svestan i nesrećan – ili – zarobljen i srećan – odnosi se i na Crnu Goru. Naročito na one kojima su usta puna zapada. U stvari, ko – ovdje – istinski teži demokratiji, pa ako hoćete i Evropi. Logično – oni koji traže da se otvore dosijei…

Htjeli ili ne htjeli, moraju se otvoriti dosijei, pa tek onda da pišemo istoriju. I, rodoljubive pjesmarice…