Spašavajući tuđi život, nerijetko rizikuju svoj. Hrabri momci, žabljačke vatrogasne, ne gase samo požar, oni spašavaju povrijeđene iz udesa, njih pozovu kada treba pomoći turisti koji se izgubio na padinama Durmitora. Kada snijeg zamete puteve, oni dostave ljekove i hranu do najudaljenijih sela, tu su tokom cijele godine, 24 sata dostupni sugrađanima. Njihova pomoć nije izostala ni tokom epidemije. 

Vatrogasna stanica na Žabljaku otvorena je 2010. godine, u februaru. Trenutno broji 10 vatrogasaca i jednog komandira Službe zaštite. Prije osnivanja stanice, pomoć stanovnicima Žabljaka, pružali su vatrogasci iz Pljevalja ili Nikšića. 

,,Najbolje vrijeme koje je potrebno našim kolegama, bilo iz Nikšića ili Pljevalja, je od 50 minuta do sat vremena, a to je period koji je predug. Mi na intervenciju, od momenta dojave, u užem dijelu grada, na mjesto nesreće izlazimo za 5 minuta. U nekim prigradskim naseljima, kao što su Njegovuđa, Virak, izlazili smo za 10-tak minuta”, objašnjava u razgovoru za Portal Analitika Drago Popović, komandir Službe zaštite i spašavanja Žabljak.

Ovo je posao koji se radi iz ljubavi, kaže Popović, objašnjavajući da je to zanimanje koje zahtijeva posvećenost i istrajnost. 

,,To ne može da se radi samo zbog para i plate, jer ne tako rijetko čovjek se nađe u rizičnim situacijama, gdje može da ugrozi i svoje zdravlje, da se opasno povrijedi, čak u nekim slučajevima postoji mogućnost da se izgubi život”, ističe Popović i dodaje da posao vatrogasca nije nimalo lak. 

Vatrogasci i članovi Gorske službe spasa: Tri člana jedinice, članovi su i Gorske službe spasa. Drago ističe da i drugi vatrogasci rado “priskaču” u pomoć, kada je to potrebno. 

,,I ostali vatrogasci koji nijesu članovi Gorske službe spasa, takođe učestvuju u tim akcijama spašavanja povrijeđenih u planinama. Mi odradimo više logistiku, pomoć u vidu transporta, jer se na Žabljaku nalazi obavještajna tačka Gorske službe zaštite i spašavanja, a u Nikšiću je glavna stanica, oni odrade taj tehnički dio”, objašnjava Popović. 

Hrabri i u vatri, i na litici: Oni su hrabri, skromni, uvijek spremni da pomognu i budu u službi sugrađana. Njihov zadatak nije samo gašenje požara, kako smatra većina. 

,,Mi smo Služba zaštite, to je širok spektar. Nekako u narodu obično vatrogasca vezuju samo za požare. Međutim,tu su i: spašavanje iz saobraćajnih udesa, spašavanje u planinama, potraga za nestalim licima, transport bolesnika u zimskom periodu, ne tako rijetko, radimo i transport hrane i ljekova tokom zime..”, samo je dio zaduženja, priča Popović. 

Pomažu i tokom epidemije: Na sugrađane i plemenitost nijesu zaboravili ni tokom epidemije koronavirusa. I dok se većina plašila za svoje i zdravlje najbližih, oni su nesebično pomagali.

,,U zadnje vrijeme, zbog trenutne situacije, radimo i dezinfekciju nekih javnih površina. U proljećnom periodu, tokom epidemije,volonterski smo dostavljali hranu, bili ispomoć Crvenom krstu”, objašnjava Popović. 

Vatrogasac nema radno vrijeme: Posao vatrogasca plemenito je zanimanje, spašavanje i pomoć drugome je vrlina. U njihovom poslu nema osmočasovnog radnog vremena i slobodnog vikenda, kad zatreba – svi moraju na teren! Posao ne može da se odloži.

,,Imamo ustaljeni redosljed, 24-časovno dežurstvo, sedam dana u nedjelji, 365 dana u godini, mi moramo da smo tu. Imaju te pripravne smjene, ali u slučaju nekih većih katastrofa, čitava jedinica mora da bude na raspolaganju. Nijesu bili rijetki slučajevi da se vatrogascu prekine i godišnji odmor, ali i da ga iako nije u smjeni, zovnemo da ustane, da ga probudimo”, objašnjava Popović.

Kako priča, bez obzira na vrijeme kada stigne poziv za pomoć, vatrogasci se uvijek odazovu. 

,,Mi smo mala jedinica, koja broji 10 ljudi, po dva čovjeka u smjeni. Nekih 5-6 ljudi u obavezi su da budu, po zakonu, na određenom mjestu, u slučaju neke havarije”, kaže Popović. 

,,Durmitorke su kršne, i psihički jake i fizički sposobne”: Članovi vatrogasne stanice na Žabljaku su pripadnici muškog pola, djevojaka, trenutno nema. 

,,Kroz priču ima interesovanja kod mlađe populacije, ali još uvijek nekako se ne odlučuju na taj poziv. Mada, u evropskim zemljama, to je dosta česta pojava”, kaže Popović, dodajući da bi Žabljačanke mogle da stanu “rame uz rame” sa momcima, i da bi, sigurno adekvatno odgovorile svim zadacima. 

,Naše Durmitorke su kršne, i psihički jake i fizički sposobne za ovakve poslove. Bilo bi dobro da se pripadnice nježnijeg pola uključe u ovaj posao. Jer, mješoviti kolektivi su uvijek – efikasniji. Gdje su sve muškarci ima nekad i viška varnica i prepirke, a kad su osobe nježnijeg pola tu, možda bi bila bolja kontrola”, ističe Popović. 

Požari fizički najnaporniji, smrt stres za vatrogasca: Šumski požari nekad potraju i po par mjeseci, a takve intervencije iscrpe snagu vatrogasca. Najveća nagrada im je kada spasu nečiji život, najteži trenutak – kada neko strada. 

,,Fizički naporne intervencije sušumsku požari, jer oni obično traju duži vremenski period, od 15-20 dana, pa nekad i do dva-tri mjeseca, dok psihički nijesu tokliko naporni i stresni. Najstresnije na vatrogasca djeluju saobraćajni udesi i povrede u planinama, bilo gdje, gdje imate smrt i nastradale, gdje nekad morate ugroziti i svoju bezbjednost, da bi nekome pomogli”, ističe Popović. 

Rizikovati svoj život i život cijele ekipe da bi pomogli nekome, to može veliko i hrabro srce. Ovi momci, nekada satima vise i na litici, da bi spasili nečiji život. 

,,Dosta je stresno i hitnoj pomoći, ali to su ipak ljudi koji su obučeni za to, oni rade u operacionim salama, u sanitetskim kolima, a mi se dosta često spuštimo i na uže do povrijeđenog, nerijetko se ispenjemo na liticu, dosta često smo u nekom zgužvanom autu kojem prijeti požar i eksplozija, i pored toga što je psihički teško, uvijek je cilj da pomognemo povrijeđenom ili nastradalom”, priča Popović.

U planinu uz oprez: Ljeti, poziv za pomoć, vatrogascima često stigne iz planine. Nevješti posjetioci Durmitora, u šetnju krenu sami – bez profesionalnog vodiča i adekvatne opreme. 

,,Veoma je važno da se posluša vremenska prognoza dan prije, da znaju da li će padati kiša, da li će biti magle. Mnogo je bitno da znate osnovna ponašanja u planini, ne udaljavati se sa markacije, morate imati uvijek telefon kraj sebe, nikad ne čekate sumrak na vrhu planine. Boraviti u planini, i poći na penjanje na vrhove visoke preko 2.000 metara nadmorske visine, nije isto kao boraviti u pikniku negdje u prirodi,”, upozorava Popović.

Preporučuje da se planina obilazi u pratnji vodiča, dodajući da su povrede uvijek moguće, ali uz poštovanje pravila i predostrožnosti to bi moglo da se svede na minimum. 

Dobra oprema olakšava posao: Da bi ovi momci odgovorili i najizazovnijim zadacima, potrebno je da imaju – dobru opremu. Kažu da se oprema nekad pokvari, servisi za njihova vozila su prilično skupi, ističu da pomoć Opštine i nadležnih ne izostaje. 

,,Dobro smo opremljeni, zahvaljujući mnogim donacijama, velikom razumijevanju Opštine Žabljak, koja je neposredno i naš poslodavac, Tokom prošle godine smo dobili i dosta opreme preko projekata. Što se tiče lične i zaštitne opreme opremljeni smo kvalitetno, ali u našem poslu opreme nikad dosta, uvijek treba više, uvijek treba novije”, napominje Popović. 

Osim dobre opreme, potrebno je da vatrogasac bude u dobroj fizičkoj formi. Često imaju obuke i seminare, ističe Popović, i dodaje da se ne smije zanemariti ni psihička spremnost. 

,,Vatrogasac mora ostati smiren, pribran i iskoristiti svoja znanja i opremu koju ima – na pravi način – i pomoći unesrećenom čovjeku”, objašnjava Popović.

Uz poštovanje mjera do bolje epidemiološke situacije: Vatrogasci savjetuju sugrađanima da se mora poštovati struka i sve mjere koje donose epidemiolozi: 

“Moramo se čuvati, naučiti da živimo po pravilima, dok se ne proizvede vakcina. Ako nama nije teško, kad krenemo na intervenciju pored sve zaštitne opreme, da stavljamo i te maske, peremo ruke i dezinfikujemo i nosimo rukavice. Ako doktorima nije teško, da po 20-30 sati borave u onim skafanderima, valjda nije ni građanima teško da ispoštuju mjere koje je struka donijela. Moramo imati povjerenja u doktore i struku, jer kad bi se svi pridržavali propisa,vjerovatno ne bi imali velikih problema”, zaključuje Popović.