Bio je posljednja, često nepremostiva prepreka suparničkim igračima, tresao je protivničke mreže i s lakoćom – kao kada je trebalo da pravovremenim izlaskom osujeti akciju rivala – osvajao srca navijača.

Za četiri sezone u Budućnosti učinio je da i danas sve generacije pristalica ,,plavo-bijelih“ znaju za njega.

Žarko Lučić – čuvar mreže neobičnog stila i jedan od obožavanijih golmana u skoro 96 godina dugoj istoriji kluba.

,,Period proveden u Budućnosti je najljepši u mojoj igračkoj karijeri, i što se tiče igara i svega ostalog. Kad sagledam cijelu karijeru, to je najveći i najbolji klub u kojem sam branio“, priča za Antenu M nekadašnji golman koji je ponikao u Rudaru, branio i za Jedinstvo, Prištinu, Lovćen iz kojeg je došao u Budućnost, te Kom i Mladost.

Sa južne tribine stadiona pod Goricom krajem 20. i početkom 21. vijeka na svakom meču čula se pjesma:

,,Brani Lučke, majstore, donesi nam bodove, kada braniš ti, mi smo sigurni da će Budućnost pobijediti“

Pedeset dvogodišnji Pljevljak imao je sjajnu relaciju sa navijačima, koji su i svako njegovo ispucavanja lopte pratili povicima ,,Ooo, Lučić“.

,,Bili smo dobar spoj. Naš odnos je bio gotovo nezapamćen. Desi se i sada, doduše rijetko, da me pozdrave na ulici. Njihova podrška, pjesma i skandiranje bili su vjetar u leđa i podstrek za još bolje partije i još korektniji odnos prema klubu i navijačima. Definitivno su mi mnogo pomogli“, priča Lučić.

Od 1999. do 2003. Lučić je sa ,,plavima“ dva puta igrao elitu, a dva puta u drugoligaškom rangu tadašnje SR Jugoslavije.

,,Što se mojih partija tiče, u najljepšem sjećanju mi je ostao meč Budućnost – Obilić, koji sam obilježio s nekoliko odbrana i dva postignuta gola. Rezultat je na kraju bio 2:0 i to je definitivno moje najbolje izdanje kao golmana Budućnosti“.

Slučajan izvođač najstrožih kazni

Odličan šlagort za priču o onome što je popularnog Lučketa izdvajalo od ostalih čuvara mreže.

Žarko Lučić bio je sjajan izvođač jedanaesteraca, u sezoni 2000/01. sa osam pogodaka prvi strijelac ekipe (i oborio rekord golmana Hajduka Anta Vulića), koja nije ispratila njegov učinak – Budućnost je ispala bila u Drugu ligu.

,,Penale sam počeo da izvodim slučajno. Dok sam bio u Jedinstvu, na treningu smo nas tri golmana šutirali penale između sebe i to nije promaklo iskusnom i dobrom treneru Branu Kneževiću, koji je potom bez najave, u utakmici sa Bosnom iz Visokog, u 89. minutu kod rezultata 0:0 odredio mene za izvođača jedanaesterca. Tako je sve krenulo…“, prisjeća se aktuelni trener golmana Zete.

Lučić je po zvaničnoj statistici postigao 21 gol, ali mu nijesu uračunata četiri iz dresa Mladosti.

Sa tih 25 nalazi se na diobi 11. mjesta na vječnoj listi najefikasnijih golmana koju predvodi nedodirljivi Brazilac Rožerio Seni (131), majstor za penale i slobodne udarce.

Od golmana sa ovih prostora, ispred Lučića je samo Dragan Pantelić sa 26 pogodaka.

Broj udaraca sa ,,bijele tačke“ koje je Lučke uspješno realizovao je, međutim, mnogo veći nego što možete naći na internetu. Šteta je što svi nijesu ,,ušli“ u almanahe.

,,Postizao sam golove u svim klubovima i u svim rangovima, ali oni priznaju samo one iz najjačeg. Po mojoj procjeni, mislim da ih je ukupno bilo oko 60“.

Je li lakše šutirati ili braniti penal?

,,Manja je odgovornost kad si na golu, kad šutiraš veći je pritisak. Ali slično je“, odgovara Lučić.

,,Dešavalo se da na istoj utakmici šutiram i branim penal, da izvedem dva… Dug je vremenski period, pa karijera nanese svakakve situacije.“

Debi za Jugoslaviju kruna karijere

Najljepšu uspomenu doživio je 15. novembra 2000. godine, kada je debitovao za reprezentaciju Jugoslavije u porazu od Rumunije u prijateljskom meču u Bukureštu (2:1).

Upisao je još četiri nastupa na ,,Milenijum super soker kupu“ održanom u Indiji, u januaru 2001.

,,Nastupi za A reprezentaciju su kruna karijere svakog sportiste. Ne samo zbog prestiža, već i zbog iskustva. Rad u reprezentaciji je specifičan i drugačiji, na mnogo višem nivou nego kad su u pitanju klupske obaveze“, kaže Lučić, koji svoje kvalitete nije uspio da valorizuje odlaskom u inostranstvo.

,,Ostaje žal. Kasno sam stigao na veliku scenu, u Budućnost sam došao sa 30 godina. Kad već nijesam bio u inostranstvu, period u Budućnosti smatram krunom klupske karijere“.

,,Golmanima se prašta, ali ne zaboravlja“

Po završetku karijere posvetio se trenerskom poslu. Prenosio je znanje golmanima u Dačiji, Rudaru, Kazmi, Botevu, sad je opet u Zeti.

,,Mnogo je lakše biti golman nego raditi sa njima ili imati bilo koju ulogu u stručnom štabu. Veća je odgovornost nego kada ste igrač“, uvjerava Lučić.

Godinama se u Evropi i širom svijeta od golmana traži da dobro igraju nogom, da od njih počinju akcije…

,,Više od 20 godina golmani moraju da igraju nogom, ali sada su zahtjevi sve veći, čak se i neke taktičke zamisli sprovode uz pomoć golmana. Ranije to nije bio slučaj. Po meni je, otkad postoji fudbal, golman je najodgovornije mjesto u timu. Njima greška može da se oprosti, ali se nikad ne zaboravlja.“

Ko je trenutno po Vašem ukusu?

,,Sve je više kvalitetnih golmana, ali izdvaja se nekoliko njih poput Oblaka, Nojera, te čuvari mreže u italijanskim velikanima…“.

Crna Gora trenutno nema golmana na velikoj sceni. Naš najveći talenat Lazar Carević je u B timu Barselone, čeka šansu koja se ukazuje vjerovatno jednom u životu.

,,Kad se u tim godinama ode u tako velike klubove, nije čudno što naši golmani dobijaju manju minutažu, odnosno ne onoliku koliku zaslužuju. Fudbal je odavno biznis i i nije baš sve u kvalitetu. Ima stvari koje nijesu vezane za fudbal, možda i zato ne dobijaju šansu. Nema pravila, nekad je dobro ići stepenik po stepenik, nekad iz velikog kluba možete da odete na pozajmicu i dokažete se. Teško je, na primjer, odbiti klub poput Barselone u kojoj je Carević, koliko god da smo racionalni i realni ipak je to odluka koju nije lako donijeti. Ne postoji golman, ni bilo koji igrač koji bi rekao – ne“, navodi Žarko Lučić.